Sin Đorđa Balaševića otkriva: Zašto je odrastanje u obitelji Balašević bilo pravo nebesko iskustvo

Tek negdje u petnaestoj minuti razgovora, rekao bih prema slobodnom sudačkom uvjerenju, spomenuo je da snima film. Do tada je s toliko nježnosti, topline i sreće u glasu govorio o svojoj djeci, posebno o najmlađoj prinovi, kojoj je, kako duhovito napominje, predao mandat. – Do sada sam bio samo v. d. Balašević u obitelji, a sada opet imamo Đorđa, trećeg u našoj familijarnoj grani – dodaje Aleksa Balašević dok nastavlja zaneseno govoriti o djeci.

Podsjetio me tu na svoga oca, Đorđa Balaševića, koji je s isto toliko osjećaja pričao o svojima kad god bismo razgovarali, nikada im ne stavljajući na teret bilo kakav imperativ osim da postanu čestiti ljudi. Aleksa nije samo to naslijedio od oca. Tu je i onaj kreativni moment koji mu ne da mira, tjera ga u nove izazove, stalna istraživanja i ispitivanja vlastitih granica strpljenja, odlučnosti i mašte. Naravno da znam za najmlađeg Đorđa u obitelji, rekoh mu, jer, doduše, jesmo preko granice, ali nismo na kraj svijeta, na što je Aleksa samo tiho prozborio citat "dok je nama nas..." No, nerado, ali neminovno novinarski ga vratih na vijest. Film. Novi film? O čemu, o kome, s kojom motivacijom... Bio je strpljiv za moju znatiželju i čekao je da "rafal" stane. A tu je onda počeo intervju.