U pospanom bosanskom mjestašcu, otac Ibro (Emir Hadžihafizbegović) i njegov četrnaestogodišnji sin Armin (Armin Omerović) kreću na putovanje koje bi im trebalo promijeniti život.
Odredište je Zagreb, a cilj audicija za njemački film o ratu u Bosni, gdje bi Armin trebao dobiti ulogu. Od prvog kadra filma "Armin" kojeg večeras gledamo na HRT2, redatelj i scenarist Ognjen Sviličić postavlja pozornicu za tihu dramu punu kontrasta. S jedne je strane Ibro, bučni, neizmjerno ponosni otac koji svakome koga sretne priča o sinovljevu talentu, miješajući naivnost s lukavom snalažljivošću.
S druge je strane Armin, tihi i povučeni adolescent, posramljen očevim ispadima, koji teret njegovih ambicija nosi kao pretežak kaput. Njihovo putovanje u starom autobusu koji se stalno kvari tek je početak niza razočaranja na putu prema ostvarenju sna.
Kada napokon stignu u Zagreb, kasneći na audiciju, san se počinje urušavati. Armin je, ispostavlja se, prestar za ulogu. No, Ibro se ne predaje. Njegova upornost, koja graniči s očajem, uspijeva ishoditi drugu priliku. Međutim, ovo nije samo priča o pokušaju uspjeha u filmskoj industriji. To je duboka i slojevita studija odnosa oca i sina, priča o roditeljskoj ljubavi koja je istovremeno i pokretačka snaga i teret. Sviličić majstorski prikazuje sudar mentaliteta, onog priprostog i dobrodušnog čovjeka iz provincije s hladnim, proračunatim i distanciranim svijetom zapadne filmske produkcije koja na Balkan dolazi u potrazi za egzotičnom patnjom, unaprijed definiranim klišejivima o ratnim traumama.
Središnji sukob filma nije u tome hoće li Armin dobiti ulogu, već u borbi za očuvanje ljudskog dostojanstva. U ključnom trenutku, kada pod pritiskom audicije Armin doživi epileptični napadaj, njemačka filmska ekipa u njegovoj nesreći ne vidi tragediju, već priliku. Fascinirani "autentičnim" prikazom patnje, nude mu ugovor za snimanje dokumentarca o njegovoj bolesti. U tom trenutku Ibrina golema ljubav i želja za sinovljevim uspjehom prerastaju u nešto puno veće, u ponosnu zaštitu djetetova integriteta. Njegovo odlučno "ne" ciničnoj ponudi vrhunac je filma, tiha pobjeda čovječnosti nad eksploatacijom i konačni trenutak u kojem Armin shvaća dubinu očeve ljubavi.
Emir Hadžihafizbegović je u ulozi Ibre ostvario jednu od najemotivnijih uloga svoje karijere, maestralno balansirajući između komičnog i tragičnog. Njegov Ibro je istovremeno iritantan i dirljiv, čovjek rastrgan između goleme ljubavi prema sinu i razočaranja zbog njegove prividne nesposobnosti da ispuni njegova očekivanja. Za ovu je ulogu zasluženo nagrađen Zlatnom Arenom na Pulskom filmskom festivalu te priznanjem za najboljeg glumca u Durbanu. Uz njega, mladi Armin Omerović, toliko je uvjerljiv u svojoj šutljivosti i ranjivosti da se granica između glume i stvarnosti gotovo briše.
"Armin" je bio hrvatski kandidat za Oscara, a nakon premijere na prestižnom Berlinaleu obišao je svijet te osvojio više od deset međunarodnih nagrada. Među najvažnijima su nagrada "East of West" na festivalu u Karlovym Varyma te ugledna nagrada FIPRESCI za najbolji strani film godine na festivalu u Palm Springsu. U Puli je, uz glumačku nagradu, Ognjen Sviličić ovjenčan Zlatnom Arenom za najbolji scenarij, a film je dobio i nagradu kritike Oktavijan.
Obično se filmovi snimaju o nekom uspjehu, postignuću, pobjedi itd. Ovo je jednostavno film - o ničemu. Gledanje filma je čisti gubitak vremena. Samo za mazohiste.