Na samom početku filma istaknuto je kako su dijalozi i radnja plod fikcije, no unatoč tome teško je ne pomisliti da za "Maga iz Kremlja" vrijedi ona stara: gdje ima dima, ima i vatre. Redatelj Olivier Assayas ekranizirao je istoimeni roman Giuliana Da Empolija, koji se, kroz oči Vladislava Surkova utjelovljenog u fiktivnom liku Vadima Baranova, bavi dolaskom Vladimira Putina na vlast.
Vadim Baranov, kojeg tumači Paul Dano, u postsovjetskoj je Rusiji bio mladi kazališni redatelj. Postupni prodor sloboda u društveni život očitovao se s jedne strane u raskalašenim avangardnim zabavama mladih intelektualaca (i onih koji su se takvima smatrali), a s druge u razvoju kapitalističkog diskursa koji je iznjedrio brojne, preko noći obogaćene oligarhe. Rusija devedesetih bila je divlja u svakom smislu, a film taj period prikazuje retrospektivno. Baranov, naime, svoju priču pripovijeda američkom profesoru Rowlandu (Jeffrey Wright), kojeg poziva na razgovor na svoje seosko imanje. Povod susretu je Rowlandovo zanimanje za književni rad Jevgenija Zamjatina, osobito njegov roman "Mi", koji je poslužio kao inspiracija totalitarnim modelima vlasti. Takvi detalji suptilno sugeriraju da su obrasci kontrole i danas, barem na podsvjesnoj razini, prisutni u političkom sustavu Rusije. "Zatvor veličine države", kaže se u jednom trenutku filma, a upravo kroz tu prizmu valja promatrati prikaz ruske politike.
Film uspješno prikazuje sofisticirane mehanizme tzv. meke moći, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Dotiče se i ključnih događaja poput Narančaste revolucije, Olimpijskih igara u Sočiju, katastrofe podmornice Kursk i početaka nemira na Krimu. Sve te geopolitičke teme zanimljivo je promatrati iz kuta iz kojeg inače nemamo mogućnost, a to je "unutarnja" perspektiva. Ipak, upravo tu leži i najveći problem filma. Sve navedeno bilo bi znatno dojmljivije u dokumentarnoj formi budući da je kontroverzna stvarnost Rusije, i to osobito ona vezana za Putina, njegov najjači adut. Bez tog oslonca, "Mag iz Kremlja" ostaje prosječno ostvarenje. Najveći dojam ostavlja Jude Law u ulozi Vladimira Putina. Njegova interpretacija iznimno je uvjerljiva: tiha, hladnokrvna i proračunata, s gotovo zapanjujućom fizičkom i karakternom sličnošću. Sličan dojam ostavio je i film "Nürnberg", prikazivan u kinima ranije ove godine. U oba slučaja riječ je o djelima koja kao cjeline djeluju pomalo razasuto i nedovoljno snažno, dok njihovi najefektniji elementi proizlaze iz puke činjenice da je riječ o stvarnim osobama. Ono što se ipak posebno ističe u oba primjera jesu glumačke izvedbe. Russell Crowe i Jude Law uvjerljivo su utjelovili stvarne, svima poznate likove i unatoč ograničenom prostoru za interpretaciju, pokazali zavidnu razinu glumačkog umijeća. Ako će se i "Mag iz Kremlja" gledati zbog nečega, to će biti zbog Judea Lawa u ulozi Putina. Sve drugo je osrednje.