Odbijam vjerovati u floskulu da ljude ne zanima kultura

Premda podatak da samo deset posto stanovništva Hrvatske svega nekoliko puta godišnje posjeti neki kulturni događaj ne zvuči najbolje, optimizam daje činjenica da HRT-ove Vijesti iz kulture svake večeri prosječno prati 100.000 gledatelja.

Čak 360 dana u godini redakcija s trećeg kata na zagrebačkom Prisavlju od devet ujutro do sitnih sati secira kulturne događaje.

Razmišlja kao gledatelj

Novinari teme dobiju dan prije, a urednica Zrinka Turalija Kurtak kaže im što bi voljela vidjeti u prilogu pri čemu uvijek razmišlja i kao gledatelj, a ne samo kao urednica. U tome i jest djelić tajne u suštini tako dobre gledanosti u kasnom terminu iza 23 sata. A svoj stav o gledanosti ima i Vlatka Kolarović, koja se Vijestima priključila ljetos nakon godina rada u emisijama poput Pola ure kulture, Kratki susreti, Trikultura, Drugi format te pozicije urednice Programa za kulturu.

– Vijesti iz kulture idu u elitnom terminu, kada ljudi prvi put na miru sjednu i žele doznati što se taj dan dogodilo. Donose događaje održane te večeri, izvješća s premijera, javljanja uživo i to je ono što ljudi vole. Usto, ne vjerujem u onu floskulu da ljudi ne vole kulturu. Većina je ipak svjesna da je kultura dio njihovih života i da ona nije samo kazalište, film ili knjiga, nego i način na koji komuniciramo, živimo, razmišljamo – kaže ta dama u crnom izraženog i kritičkog mišljenja kakvog, smatra, treba biti i kultura – jasna i glasna. Neraskidivo je vezana uz medije pa se i literarno ponovno bavi Marshallom McLuhanom i pokušava iznova sagledati njegov rad. Ali voli, kaže, i Sue Townsend i opus Adriana Molea što joj je najbolji lijek protiv depresije i teških dana. Što se pak tiče teških dana koji su se očito nadvili nad našom zemljom pa je sve više mladih napušta, zanima nas progovara li se po njoj i kroz kulturu dovoljno o tom problemu, ali i drugima s kojima se nosi hrvatsko društvo...

– Katkad mi se čini da se kroz kulturu jedino i progovara o takvim temama, da se društvo u njoj zrcali kroz sva područja djelovanja i sve kontekste, katkad čak i pretjerano, na rubu banalnosti. S druge strane to nikako ne bi smjelo biti jedino mjesto diskusije o temeljnim problemima našega društva. U današnjem trenutku malo tko u Hrvatskoj živi dobro, jednostavno rečeno zatrovani smo sveopćom paralizom društva, kao da 21. stoljeće u onome najboljem smislu napretka tehnologije, edukacije i komunikacije nas još nije ni okrznulo. Prividno, mi komuniciramo i život se nekako odvija, ali kada pogledamo na sâm sadržaj kojim se bave mediji, a kojima se u svoja četiri zida bave i brojne obitelji, to su teme politike, egzistencije, prošlosti. Kao da smo zagušeni, kao da ne uspijevamo prodisati i krenuti u budućnost – kaže Vlatka.

Politika se prilično bavila kulturom u posljednje vrijeme, osobito zbog njezinih čelnih ljudi. A čime se sve ključna osoba zadužena za kulturu po njoj mora pozabaviti?

Ovisni o fondovima

– Svi koji se danas u Hrvatskoj bave kulturom znaju da smo ovisni o Europi, umrežavanjima, fondovima. To je kulturna politika koja nam je na neki način nametnuta i, ako želiš biti uspješan, moraš se prilagoditi uvjetima koji su zadani. Ali i Europa trenutačno ima mnogo većih briga od sektora kulture, vidi se to i po sredstvima koja za nju izdvaja. No, iz iskustva konzumenta kulture, čini mi se da uvijek sve ovisi o pojedincima. Usporedite institucije u kulturi, projekte koje donose i vidjet ćete da iza svakog uspjeha uvijek stoje vizionari, koji su, neovisno o politici i novcu, uspjeli napraviti dobre stvari. To vrijedi za sve sektore društva. Za svoj posao ili izgaraš ili ga uopće ne trebaš raditi – zaključila je Vlatka Kolarović.