zkm

"Vječni malograđanin" upozorava: Europa pred Drugi svjetski rat nije se mnogo razlikovala od današnje

Foto: ZKM
"Vječni malograđanin" upozorava: Europa pred Drugi svjetski rat nije se mnogo razlikovala od današnje
15.10.2019.
u 11:38
Pogledaj originalni članak

Zabavno je slušati Europski manifest, ratničko i strastveno zazivanje ujedinjene Europe, koja svakom svom čovjeku donosi nadu i spas. Još je zabavnije suočiti se s činjenicom da taj manifest, zajedno s pokličom "Paneuropa zauvijek!" potiče iz 1924. godine, iz vremena kada je fašizam tek počinjao dizati svoju glavu negdje nad obzorom te iste Europe.

Zar je moguće da cijeli jedan kontinet, koji se diči povješću i civiliziranošću, baš ništa nije naučio u tom 20. stoljeću, kroz dva svjetska rata, nekoliko revolucija, o manjim ratovima, makljažama i pomorima da i ne govorimo?

Europu, onu nekad i ovu danas, istražuje Europski ansambl na čijem je čelu redatelj Oliver Frljić. Riječ je o dvogodišnjem projektu koji je svoju prvu godinu zavšio zagrebačkom premijerom predstave "Vječni malograđanin", koja je nastala po motivima romana Ödöna von Horvátha (iz 1930. godine), kojom je zatvoren prvi krug cijelog projekta – zajedničko kazališno istraživanje kreativaca (mahom mladih) iz tri kazališta, tri grada i tri zemlje po mnogo čemu različite.

"Vječni malograđanin" je zanimljiva koprodukcija triju kazališta uključenih u Europski ansambl: zagrebačkog ZKM-a, njemačkog Schauspiela iz Stuttgarta i poljskog kazališta Nowy Teatr iz Varšave, a režirao ju je gost iz Grčke, Anestis Azas.

Priča von Horvátha zapravo je jednostavna, svojevrsni "film" ceste: jedan zgubidan i varalica želi život provesti ne radeći, a u trenutku kada se na prevaru dokopa određena sume novca, kreće na svoje prvo i veliki putovanje - iz Njemačke u Španjolsku, u Barcelonu gdje se 1929. održava velika Svjetska izložba. Tamo se nada dočepati bogate udavaće koja će ga jednom zauvijek riješiti svih materijalnih briga. Na tom putu sreće različite likove i oni tvore sliku te histerične i izgubljene Europe pred izbijanje Drugog svjetskog rata. Autorski tim ove predstave koncentrirao se da nam pokaže kako takva Europa nije daleko od nas, kako je lako pokleknuti, zastraniti, iako smo svi mi uvjereni da živimo u obećanom svijetu, na komadiću planeta koji je životna želja tisućama ljudi koji riskiraju živote ne bi li ga se domogli.

Punokrvna je ovo predstva, puna ritma, žara, mladosti, mnogim svojim porukama namijenjana upravo mladima, onima koje još nije "pojeo" životni cinizam i koje će zasigurni privući u kazalište. Osim glazbe Alena i Nenada Sinkauza, sve djeluje pomalo improvizirano, scena (Igor Pauška) i kostimi (Marta Žegura) kao da su ovlaš izvučeni iz fundusa nekih drugih predstava, ali to je ovdje prednost, a ne mana. Taj šarm "studenske" produkcije predstavi pojačava ozbiljnost, a redatelj Azas i dramaturg Armin Kerber (on je ujedno i adaptirao roman) odlučili su se za rušenje još jednog važnog kazališnog kanona. Predstva je, naime, višejezična, glumci govore: njemački, engleski, hrvatski, poljski... i to ovdje funkcionira besprijekorno, mnogo bolje nego da se primjerice igra na engleskom.

Na sceni su: Tenzin Kolsch, Claudia Korneev, Tina Orlandini, Adrian Pezdirc, Jasnima Polak i Jan Sobolewski, šestoro glumaca koji jasno pokazuju u čijim je rukamabudućnost eurospkog teatra.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

GR
grizli123
12:42 15.10.2019.

Razlikuje se zlato tatino, danas su neoliberali i neo komunjare u ulozi tadašnjih nacista koji su kao i ovi danas stvarali "Novi svijet". I sve što nije po njihovom zaslužuje kaznu, a prema hrvatskom iskustvu totalitarni režimi (komunjare, ustaše) i njihovi ideološki nasljednici to jedino i najbolje znaju. Bog i Hrvati !