Tvrdnja da je Kurt Elling, umjetnik koji je nastupio trećeg dana Vip Zagreb Jazz festivala, vjerojatno najveći jazz pjevač svih vremena najvjerojatnije je ponešto preuranjena.
Trebalo bi i Ellingu, rođenom “tek” 1967. godine, dopustiti pravo na daljnji razvoj, možda i u nekom novom, ne nužno jazz pravcu. No, njegov ambiciozni recital u ZKM-u, i to uz raspoložene suradnike kakvi su doista vrhunski pijanist Laurence Hobogood, kontrabasist Clark Sommers i bubnjar Ulysses Owens jr., pokazao je da je Elling raritetni pjevač vrhunske vokalne tehnike i različitog repertoara.
Njegov pjev na trenutke poprima snagu vulkanske erupcije, pogotovo u neobuzdanim vokalizama koje prijete rasprsnućem i teškim posljedicama za pjevačeve glasnice, a odmah potom dobiva kantilensku pozlatu i pretvara koncert u intimno središte nekog plemenitog poetskog univerzuma. Izvrsno Elling zvuči u pjesmama baladnog karaktera koje i nadopisuje i spaja s drugim pjesmama kako bi koncert dobio na dinamici i neizvjesnosti, kao što je to učinio u pjesmi “Leaving Again” Keitha Jarretta.
Ta je pjesma zacijelo jedan od ključeva za ulazak u Ellingov povlašteni glazbeni svijet koji će ga, nadamo se, ponovno dovesti do zagrebačkih pozornica.