Viktor Kovačić je boem koji je stvorio hrvatsku modernu arhitekturu

Zagrebačka crkva sv. Blaža, palača Burze, kuća Frank, palača Slaveks, uređenje Jezuitskog trga u Zagrebu... svoj izgled duguju autoru – Viktoru Kovačiću (1874.–1924.). Rijetki su ga voljeli zbog njegova sarkazma i samodopadnosti, no talent i utjecaj su nepobitni pa ga se s punim opravdanjem zove ocem moderne hrvatske arhitekture.

Naime, na prijelazu u 20. stoljeće Kovačić je zbog svojih izravnih istupa i dotad neviđenog pristupa gradnji često bio neshvaćen i imao više neprijatelja nego prijatelja. Ideje na papiru, kad nije bio u svojem atelijeru u Dugoj ulici 32, današnjoj Radićevoj, skicirao je u svojoj mansardi u Masarykovoj, tada Marovskoj ulici, koja je javnosti bila dostupna na uvid sve do zagrebačkog potresa, od kada čeka rekonstrukciju. "Crtka na svoje papire zanose i sanje o izlazu iz svega ružnoga, kaotičnog i prljavog", zapisao je svojedobno o Kovačiću njegov znanac, slikar Ljubo Babić, dodavši: "Rijetki su ga voljeli. Dosta je bilo onih koji su ga tolerirali, a najviše je bilo onih koji su ga antipatijom susretali. A s njime je bilo doista teško: osjetljiv, tvrdoglav, prepotentan; prema slabijima grub i osoran, a prema jačima laskav, umiljat, indolentan, nelagodan. Kretao se među ljudima kao kakav veliki gospodin... Izoliran, postao je čudak; boem, koji je predstavljao aristokrata. Takav je ostao u uspomeni većine. Oni pak koji su ga voljeli upamtili su ga kao dosjetljivog i duhovitog šaljivdžiju, čiji je sarkazam pogađao duboko i točno... Oni malobrojni koji su ga uistinu voljeli znali su da se u njemu krije čovjek umjetnik, čovjek od vrijednosti, skeptik spram svega, a najviše spram sebe, čovjek patnik, izranjen i izmrcvaren okolinom. Znali su da je u njemu negdje duboko skrita težnja za drugim, ljepšim skladnijim svijetom..."