'Molitve na koljenima tko zna čemu služe kad zatim crne čizme gaze crvene ruže. Crne misli u crnim glavama neukih mladića i nesretnih muškaraca, dižu desnu ruku visoko u zrak na pozdrav. Oni su kažu, oni su spremni, za dom, su kažu spremni. E sad, dom grade briga i rad, dom gradi ljubav, volja i znanje, razumijevanje, suosjećanje. Za takav dom ja ću uvijek biti spreman', samo je dio prave domoljubne pjesme Martina Ladike koju je prije koji dan objavio na Youtubeu.
Pjeva s gitarom, skromno na snijegu i tekstom brutalnim, ali lijepim i važnim udara na prava mjesta naše zbilje i slavi ljepotu svoje zemlje onako kako bi to trebalo biti. Divno je u njegovim stihovima vidjeti kako u Hrvatskoj razmišljaju misleći mladi.
Evo kako je Martin Ladika, karlovački umjetnik, opisao sam sebe - on je 'Šumski pjesnik, drumski pjevač, mijene vjesnik, svjedok čuda - lutkar, lutak, luda. Martin Ladika šegrt je stvaralaštva - u jednu ruku dječak, u drugu povjetarac, u treću kriška kruha i zgaženi mravac. Pjeva o čvoru čovjeka i čudu prirode, spletu odnosa i sjaju spoznaje.
Pjesme hvata kao grane vjetar pa se povijati pušta i šušti. Voli godišnja doba, sve boje prirode, krške fenomene, vodu i njene mijene, igru svjetlosti i sjene, ples plamena, vijek kamena, beskrajna nebesa i sva ostala čudesa.
Voli ljude i njihove brige, nade, patnje i snove, grijehe i dobročinstva, samoće i poznanstva, lutanja i proročanstva, uske grudi, nepregledna prostranstva od kolijevke do groba, od beštije do boga. O svemu tome i tome svemu pjeva i zbori, igra, izvodi - vazda težeći slobodi.
Neću ju sigurno ići poslušati na youtube i nabijati mu preglede.