Filmovi "Kralj Richard" i "Izazivači" donijeli su neke prave tenisko-filmske mečeve koje je bio baš gušt gledati. Na ovogodišnjem Cinehill festivalu među naslovima u glavnom programu našao se i "Trener", talijanska dramedija Andree Di Stefana, koja je po svom sinopsisu mogla zaintrigirati ne samo ljubitelje sportskih filmova nego i humornih drama o odrastanju.
Radnja se odvija osamdesetih godina, a u središtu priče je 13-godišnjak Felice, poslušan i vrijedan dječak koji predano i naporno trenira pod budnim okom svoga oca. Njegov otac nije profesionalni trener, ali je razradio, pomalo čak i OKP-ovski i štreberski, svaki sinovljev dan: od vremena buđenja i spavanja, preko jelovnika, do točnih vježbi koje treba napraviti. Feliceov otac je uvjeren da je njegov sin buduća teniska nada, ako ne i osvajač Wimbledona, te zbog svojih roditeljskih ambicija žrtvuje obiteljsko ljetovanje kako bi novac namijenjen za odlazak na godišnji odmor i more investirao u pravog, profesionalnog trenera za svoga sina. Ženski članovi obitelji, majka i kći, ne da tu informaciju ne dočekuju dobro, nego Maria govori svom bratu kako će mama umrijeti ako on odluči otići na turnir sa svojim novim trenerom. Razapet između neslaganja u obitelji (ali kao da se njega i puno nešto pita), on ipak završava na turniru. Putuje sa svojim trenerom Raulom, kojeg glumi markantni Pierfrancesco Favino, i u najmanju ruku očekuje opet spartanski plan i program na kakav se naviknuo s ocem. Međutim, Raul, nekadašnji tenisač, posve je izgubljen. Ne samo kao trener nego i kao čovjek. Njegov je život promašen, a treniranje djece toliko mu je zanimljivo da mu nije problem zaspati tijekom njihova meča. I dok je Raulu u glavi da zavede trenericu koja spava u istom hotelu, da se zabavi i opusti, mlađahnom Feliceu je do onoga na što je naviknut: reda, rada, discipline i – pobjeda. Situacija potpuno eskalira kada se tijekom ekscesa u koji je bio uključen Raul, a u kojem je morala intervenirati i policija, intervenirala i hitna pomoć. No upravo tada ovaj neobični duo odluči pobjeći na jedno mjesto iz Raulove mladosti…
"Trener" je imao dobru teoretsku postavku: imamo mladog dečka koji živi s mišlju da nema drugog puta do uspjeha od krute discipline i imamo sredovječnog trenera koji je očito prošao štošta u životu i koji svom pulenu pokušava prenijeti jednu od najvažnijih lekcija: "Opusti se". Naravno, predvidivo je već u startu bilo i da će se ova dva različita svijeta zbližiti i povezati. No ništa od toga nije problem – ni u tome što je sve već ranije viđeno, ni u predvidljivosti, koliko je problem u nedorečenosti i nepotpunosti koje ovaj film donosi. Niti vidimo jasan i upečatljiv razvojni luk likova, niti dolazi do emocionalnih podražaja koji su s ovakvim podžanrovima veliki ziceri. Jednostavno, da je "Trener" narodna poslovica, bio bi "tresla se brda, rodio se miš".