U srcu fiktivnog američkog gradića Ebbing u Missouriju, sedam mjeseci nakon brutalnog silovanja i ubojstva njezine kćeri, Mildred Hayes (Frances McDormand) odlučuje se na radikalan potez.
Ogorčena nedostatkom napretka u istrazi, unajmljuje tri zapuštena jumbo plakata na cesti koja vodi u grad i na njih ispisuje poruke koje će uzdrmati cijelu zajednicu: "Silovana dok je umirala", "A još nema uhićenja?", "Kako to, šerife Willoughby?". Njezin čin nije samo krik očajne majke, već i otvoreni napad na lokalnu policiju i omiljenog šerifa Billa Willoughbyja (Woody Harrelson), čovjeka koji i sam nosi teret neizlječive bolesti. Taj potez pokreće lavinu događaja koji će testirati granice bijesa, oprosta i čovječnosti u maloj, zatvorenoj sredini. Radnja je to sjajnog filma 'Tri plakata izvan grada' kojeg večeras preporučamo gledati na HRT 1.
Ono što ovaj film izdiže na razinu remek-djela su izvanredne glumačke izvedbe, koje su s pravom ovjenčane najprestižnijim filmskim nagradama. Frances McDormand u ulozi Mildred Hayes pruža jednu od najupečatljivijih izvedbi svoje karijere, za koju je osvojila Oscara za najbolju glavnu glumicu. Njezina Mildred je beskompromisna, sirova i cinična, ali ispod grube vanjštine krije se duboka bol majke koja odbija dopustiti da sjećanje na njezinu kćer izblijedi.
Uz nju, Sam Rockwell je također osvojio Oscara za najboljeg sporednog glumca za ulogu policajca Jasona Dixona, nezrelog, nasilnog rasista čiji se lik kroz film razvija na potpuno neočekivan i slojevit način. Njihova dinamika, uz sjajnog Woodyja Harrelsona kao empatičnog šerifa, čini okosnicu filma koji ne nudi jednostavne odgovore ni lake podjele na dobre i loše likove.
Scenarist i redatelj Martin McDonagh majstor je crnog humora i oštrih, životnih dijaloga. U "Tri plakata" vješto isprepliće elemente kriminalističke drame s trenucima apsurdne komedije, stvarajući jedinstven ton koji gledatelja istovremeno nasmijava i tjera na suze. Film se ne boji zaroniti u najmračnije kutke ljudske prirode, istražujući teme tuge, osvete i potrage za iskupljenjem. McDonagh ne osuđuje svoje likove, već im dopušta da budu kompleksni i kontradiktorni, čineći ih bolno stvarnima i ljudskima, što je prepoznala i kritika, dodijelivši mu nagradu za najbolji scenarij na festivalu u Veneciji.
Kvalitetu filma potvrdio je i niz priznanja koja su uslijedila nakon premijere 2017. godine. Osim dva osvojena Oscara, film je bio nominiran u ukupno sedam kategorija, uključujući i onu za najbolji film. Na dodjeli Zlatnih globusa trijumfirao je s četiri nagrade, uključujući onu za najbolji film u kategoriji drame, dok je na dodjeli nagrada BAFTA osvojio pet kipića, među kojima i onaj za najbolji film. S budžetom od oko petnaest milijuna dolara, film je na svjetskim kino blagajnama zaradio više od 160 milijuna, potvrdivši da je riječ o djelu koje je jednako snažno odjeknulo i kod kritike i kod publike.
Iako je radnja filma smještena u fiktivni grad, inspiracija za nju potječe iz stvarnog događaja koji je Martin McDonagh doživio gotovo dva desetljeća prije snimanja filma. Putujući autobusom kroz Teksas, McDonagh je uz cestu primijetio nekoliko plakata s optužujućim porukama upućenim policiji zbog neriješenog zločina. Slika tih plakata, ispunjenih bijesom i boli, ostala mu je urezana u sjećanje. Godinama kasnije otkriveno je da je riječ o plakatima koje je postavio James Fulton iz Vidora u Teksasu. Fulton je desetljećima tražio pravdu za svoju kćer Kathy Page, koja je silovana i ubijena 1991. godine. Poput Mildred, i on je koristio javni prostor kako bi prozvao vlasti za nerad i zataškavanje, a jedan od natpisa jezivo je sličan onome iz filma: "Silovana dok je umirala". Fultonov slučaj, nažalost, do danas nije riješen.
Možda i najveći dokaz snage ovog filma jest njegov utjecaj izvan filmskog platna. Format tri crvena plakata s crnim slovima postao je globalni simbol prosvjeda i borbe za pravdu. U Londonu su aktivisti koristili kamione s takvim porukama kako bi upozorili na izostanak odgovornosti nakon požara u Grenfell Toweru. Na Malti su isti simbol iskoristili za traženje pravde za ubijenu novinarku Daphne Caruanu Galiziju. U Sjedinjenim Američkim Državama, plakati su postali dio prosvjeda za strožu kontrolu oružja nakon pucnjave u školi u Parklandu na Floridi, s porukama upućenim senatoru Marcu Rubiju. Film Martina McDonagha tako je nadišao okvire umjetnosti i postao moćan alat u rukama običnih ljudi koji, poput Mildred Hayes, odbijaju šutjeti pred nepravdom.