Mnogo se očekivalo od nove komedije Ivora Martinića; ne samo jer je njegova drama „Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute“ u izvedbi ZKM-a doslovno poharala prošlogodišnje Dane satire Fadila Hadžića, već i zato što ovaj dramatičar od svog prvijenca posebnu pažnju posvećuje upravo ženskim ulogama. Nažalost „Mama se opila ko majka“, najavljivana kao komedija o ženi koja će progovoriti nakon godina i godina šutnje, veliko je razočaranje.
Problemi jedne Zagrepčanke u pedesetima, ali i društva u kojem ona živi, ovdje su doslovno svedeni na banalnosti. I to toliko općenite da čovjek kada izađe iz kazališta sličnu "muku" poželi onima koje najviše voli. Publika upoznaje Marinu koja očito nema nekih nevolja u svom životu. Situirana je, radi, u braku je i taj brak traje trideset godina, majka troje djece. Što je dakle muči? Dva su problema: kćer joj hoda s glupanom (koji je na užas roditelja rockera vodi na koncert grupe Magazin), a susjedi s kojima je desetljećima bliska su – HDZ-ovci. Jako tanko! I dovoljno tek za prvoloptaški smijeh.
Na tom tankom predlošku pokleknula je cijela predstave, jer je nije mogla izvući režije Marine Pejnović, koja ovdje uz pomoć svjetla, koje je kreirao Zdravko Stolnik, radnju dijeli na ono što se događa i ono što bi glavna junakinja željela da se dogodi kada bi imala hrabrosti za obračuna sa svojim bližnjima. Kostimi Petre Pavičić, scena Liberte Mišan kao i glazba Adama Vida Hribara ovdje tek pokazuju solidan građanski status obitelji koja nema većih materijalnih problem, iako su im dva sina u Irskoj.
Od glumaca izdvaja se samo Vedran Mlikota, vrlo uvjerljiv kao susjed papučar čija žena voli zaviriti u čašicu. Tanja Smoje je solidna u naslovnoj ulozi, baš kao i Hrvoje Kečkeš u ulozi njenog supruga, ali cijelo se vrijeme čini da pokušavaju sami sebe uvjeriti u stvarnost problema koje ih muče.
Ostali: Branka Trlin, Anica Kontić, Jakov Zovko i Mia Anočić-Valentić kao da cijelo vrijeme rješavaju neku svoju zagonetku na temu tko su ti ljudi koje, eto, glume.