Može li zabranjena ljubav srušiti zidove predrasuda i donijeti razumijevanje među onima koji se čine toliko različitima? Pitanje je to staro gotovo kao i ljudski rod, no brojne se umjetničke kreacije njime bave i danas, a jedna od njih je i nova predstava Kazališta Trešnja u režiji Marine Pejnović "Smrveni i Smlavi", koja je svoju premijernu izvedbu imala u petak u trešnjevačkom dječjem kazalištu.
Predstava "Smrveni i Smlavi" namijenjena je djeci starijoj od tri godine, a adaptacija je ovo istoimene slikovnice Axela Schefflera i Julije Donaldson, čiji zaplet nedvojbeno podsjeća na svevremensku priču o Romeu i Juliji, a sama redateljica kaže kako je ovo moderna inačica Shakespeareove drame jer je sukob s razine dvije obitelji podignut na onu društvenu.
Smrveni i Smlavi, naime, dva su svemirska plemena koja žive na jednom planetu – napola crvenom, napola plavom – a kako oba žive u svom vlastitom skladu i ravnoteži, granice između njih vrlo su jasno postavljene. Zabranjeno je svako međusobno druženje i bilo kakav kontakt, dok ljubav između crvenog i plavog bića označava najveći grijeh. Zabranjeno je voće, međutim, uvijek i ono najslađe pa Smrvena Marijeta (Karla Brbić) i Smlavi Bero (Luka Bulović) u ljubavnom zanosu bježe od kuće, a u potragu za njima kreću Djed Smrveni (Radovan Ruždjak) i Baka Smlava (Daria Knez Rukavina).
– Upoznavanjem različitih kultura starješine zbijaju predrasude između dva plemena te, zbog jednake brige prema unucima, razvijaju suosjećanje jedno prema drugome. Na pješčanom planetu Dlampar, naime, ne razumiju jezik i geste stanovnika pa ih nenamjerno uvrijede, na cvjetnom planetu Lumprantoza oni domorocima smrde i to, zamislite, jednakim smradom, dok na planetu Grimbeltoš upadaju u ratnu zonu. Ondje im suparničke strane objašnjavaju kako su Smrveni i Smlavi također u ratu jer ne žive zajedno, niti se smiju zaljubljivati, što su karakteristike rata, no Baka i Djed inzistiraju na tome da su njihova plemena miroljubiva, a hladni rat jednostavno ne priznaju. Na četvrtom planetu, planetu Sklup, stanovnici se uvijek zabavljaju te vide samo nečiju dušu, pa Baka i Djed preko vanjskih značajki i ne mogu opisati svoje unuke, a na knjiškom planetu Klab vlada potpuna tišina. Upravo ondje Baka i Djed napokon završavaju svoju potragu – otkriva Marina Pejnović.
Uloge stanovnika spomenutih planeta, kao i preostalih Smrvenih i Smlavih, pripale su Aleksandri Naumov, Matiji Čigiru, Silviju Mumelašu, Tomislavu Dunđeru, Dubravki Lelas, Juri Radniću i Toniju Kukuljici, a valja reći kako je njihova brzina promjene kostimografije, koju potpisuje Zdravka Ivandija (također scenografkinja), itekako impresivna. Za svaku pohvalu je i zaigrana glazba, čiji je autor Vid Adam Hribar, ujedno i adaptator teksta, dok je za dinamični scenski pokret zaslužna Silvia Marchig.
U politički i društveno netrpeljivom vremenu u kojemu živimo, ova vesela predstava na scenu izvlači ozbiljne teme ksenofobije i razumijevanja, a samim time djecu uči toleranciji, ljubavi i suosjećanju, naglašava redateljica. Ipak, svojom jednostavnošću i jasnoćom "Smrveni i Smlavi" potiču propitivanje kod svih nas, a u posljednje vrijeme, kada svakodnevno susrećemo ljude različitih kultura, postalo je itekako važno da promislimo o vlastitim predrasudama i kulturnim stereotipima koji su usađeni u samu srž našeg društva.
– Naše se građanstvo uvelike promijenilo tijekom posljednje tri do četiri godine, a samim time je i ova priča, zajedno sa svojim temama, postala aktualna. Kao društvo vrlo smo mladi u ovoj problematici, nespremno smo ušli u spomenute društvene promjene te se dominantno ne znamo nositi s novim građanima naše zemlje, a ovo više nije samo neka priča iz zapadne Europe, već je prisutna ovdje, kod nas, u različitim političkim, rasnim, vjerskim i nacionalnim opcijama. Ipak, sve to zapravo nema smisla kad se dvoje ljudi zaljubi. Tada sve postaje besmisleno, a to je i poanta ove priče – kazala je Marina Pejnović.
Iako je ova predstava namijenjena djeci starijoj od tri godine, valjalo bi da je pogledaju svi uzrasti – od tri do 93. Teme ksenofobije i osviještenosti prema drugome postale su aktualnije no ikad, a prema svemu sudeći, kao društvo još nismo spremni prihvatiti različitosti koje su uvijek i svuda oko nas. Pitanje koje se ovdje nameće jest kako ćemo djeci pokazati i biti primjer ako i sami ne znamo kako se ponašati prema nekomu ili nečemu drukčijem.