Hrvati se trebaju sjetiti što nam je učinio nacionalizam

Producentica Vanja Jambrović i redatelj Nebojša Slijepčević partneri su i u poslu i u privatnom životu. Zajedno su snimili neke od njegovih najvažnijih dokumentarnih radova, poput komedije “Gangster te voli” i šokantne “Srbenke”, filma o stigmi koju i danas osjećaju srpska djeca u Hrvatskoj, pa čak i u naoko liberalnim gradovima poput Rijeke. Nakon niza međunarodnih nagrada “Srbenka” je ovih dana dobila i najvišu državnu nagradu “Vladimir Nazor”, ali i odbijenicu Hrvatske radiotelevizije koja je odbila otkupiti film.

“Srbenka” je bila prvi hrvatski dokumentarni film koji je otkupio veliki HBO. Mnogi se ovih dana pitaju – ako je bila dobra njima, kako to da nije dobra HTV-u?

VANJA: Bojim se da se tu radi o mnogo širem pitanju, a to je zašto HTV sustavno odbija otkupljivati hrvatske dokumentarne filmove. Primjerice, distribucija Restart na zadnja je dva natječaja HTV-u prodala 13 stranih dokumentaraca. S druge strane, samo ove godine ponudili smo im i 15 domaćih filmova od kojih su odbili doslovno sve, uključujući “Srbenku”.

NEBOJŠA: Nacionalna televizija ima zakonom propisane kvote otkupa filmova i serija od nezavisnih domaćih produkcija, ali već godinama ih ignorira. Na to je nedavno javno upozorilo i Društvo hrvatskih filmskih redatelja.

Koje je obrazloženje koje ste dobili, zašto HTV ne želi otkupiti vaše filmove?

VANJA: Za Restartove dokumentarce ove smo godine dobili generički odgovor da ne zadovoljavaju zadane televizijske slotove od 26 ili 52 minute koji se, zanimljivo, ne primjenjuju na otkup inozemnih filmova, što nas dovodi u bizarnu poziciju da hrvatska televizija diskriminira hrvatski film. Za slovensko-hrvatski film “Playing Men” Matjaža Ivanišina, koji je zadovoljavao zadanu minutažu, dobili smo samo odgovor anonimnog recenzenta da se radi o neuspješnom i nezanimljivom djelu, iako je isti taj film osvojio 15 vrlo uglednih međunarodnih nagrada te je prošle godine dobio državnu nagradu “Vesna” za najbolji slovenski film.

NEBOJŠA: Na tom tragu, ja i dalje smatram da bi bilo užasno čudno da HTV ne prikaže “Srbenku” nakon što je film dobio “Nazora”, najvišu državnu nagradu koju dodjeljuje Ministarstvo kulture, a laureate bira odbor akademika i sveučilišnih profesora koje imenuje Hrvatski sabor. Odbijenica HTV-a, dakle, nije pljuska samo meni nego i Saboru, Ministarstvu, Sveučilištu i HAZU, ali i cijeloj filmskoj zajednici jer, ako najbolji hrvatski film ne zaslužuje biti prikazan hrvatskim gledateljima, koji uopće zaslužuje? Što se tiče ograničenja trajanja od 52 minute, to je film koji je napravljen u trajanju od 75 minuta i takav je nagrađen, on je cjelovito djelo i kao takvog ga treba poštivati.

VANJA: Nenad Puhovski neki je dan odlično istaknuo da u civiliziranom svijetu postoje slučajevi u kojima televizija pristupi produkciji i ponudi kompenzaciju za kraćenje filma kako bi im pasao u zadane kategorije i tu mnogi vide prostor za kvalitetan kompromis. Međutim, HTV je trenutačno daleko od civiliziranog sustava.

Gledajući “Srbenku”, teško se ne zapitati koliko je naša zemlja u svim aspektima društva daleko od civiliziranog svijeta?

NEBOJŠA: Čini mi se da postoji jedan koordinirani napor da se nacionalizam promovira kao dominantna ideologija u cijelom zapadnom svijetu, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi i u Americi, koja je možda najgori primjer nepoštivanja onih koji su označeni kao drukčiji. Činjenica je da mi tu imamo najsvježije rane jer smo imali rat prije manje od trideset godina, ali baš zato trebali bismo znati bolje. “Srbenkom” smo htjeli podsjetiti da nam divlji nacionalizmi do sada nisu donijeli baš ništa dobroga. U tom kontekstu strašno mi puno znači i nagrada “Vladimir Nazor” koja pokazuje da je Ministarstvo prepoznalo našu poruku hrvatskim građanima, za koje primarno snimamo sve naše filmove. A to što je naš film odjeknuo i međunarodno samo pokazuje da svi imamo neke svoje “drukčije” i probleme s kojima se moramo suočiti.

Trenutačno pripremate drugu sezonu TV serijala “Novi susjedi”, koji se bavi integracijom izbjeglica u europsko društvo.

NEBOJŠA: Riječ je o strogo televizijskom formatu, dakle u startu je drukčiji pristup nego kada radim autorski film poput “Srbenke”. U njemu pokušavamo prikazati probleme s kojima se susreću oni koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove, a sada se uče na novi život u Hrvatskoj. To je suradnja pet europskih televizija u kojoj sudjeluje i HRT. Prva epizoda snimljena u našoj zemlji prošla je vrlo dobro i projekt ide dalje. Dakle, to je pozitivan primjer suradnje mene kao redatelja i naše nacionalne televizije.

To je, dakle, projekt koji nije rađen preko produkcije Restart, u kojoj vas dvoje surađujete? Kako je uopće raditi s nekim tko vam je ujedno i životni partner?

VANJA: S obzirom na to da živimo zajedno, u mnogo toga si “uskačemo”, što može biti i prednost i nedostatak. Recimo, kad nam se rodio sin, Nebojša je preuzeo velik dio mojeg produkcijskog posla, iako bi bilo prirodno da to radi netko treći, a da se Nebojša posveti autorskom stvaranju. Da mu nisam ujedno i žena i producentica, to bi sigurno funkcioniralo drukčije.

NEBOJŠA: Kad je riječ o dokumentarcima, redatelj i producent rade u obrnutom ritmu, dakle, kad Vanja ima najviše posla, ja ne radim i obrnuto. Ona je sada na rodiljskom dopustu pa se ja posvećujem i drugim poslovima, među ostalim pripremam jedan dugometražni dokumentarac u Rumunjskoj. Nismo vezani pupčanom vrpcom, iako volimo raditi zajedno, ja sam samo jedan od njezinih filmskih projekata.