Jedini trostruki dobitnik Oscara za najbolju mušku ulogu Sir Daniel Day-Lewis, jedan od najistaknutijih glumaca svoje generacije, povlači se iz glume, objavio je 2017. godine ekskluzivnu vijest časopis Variety. Imao je tada 60 godina i najavljivalo se da nakon "Fantomske niti" redatelja Paula Thomasa Andersona više neće glumiti. Nije naveo razlog umirovljenja, a njegova glasnogovornica Leslee Dart potvrdila je vijest.
– Daniel Day-Lewis više neće raditi kao glumac. Iznimno je zahvalan svim svojim suradnicima i publici tijekom godina. Ovo je privatna odluka te ni on ni njegovi predstavnici neće davati daljnje komentare o ovoj temi – kazala je. No, osam godina kasnije u kina stiže njegov novi film, a Day-Lewis sada kaže da je bio brzoplet kada je govorio o umirovljenju
Glumac je scenarij za novi film "Anemone" koji u kina stiže idući mjesec napisao sa svojim sinom Ronanom Day-Lewisom, koji ga je i režirao. Film, kako stoji u najavi, "istražuje složene i duboke veze koje postoje među braćom, očevima i sinovima". U intervjuu za časopis Rolling Stone Day-Lewis rekao je da bi mu "bilo bolje da je držao jezik za zubima" kad je prije osam godina govorio o povlačenju.
– Nikada se, zapravo, nisam namjeravao povući. Jednostavno sam prestao raditi tu vrstu posla kako bih mogao raditi neki drugi posao – kazao je. On i sin scenarij su počeli pisati 2020. godine. Kako je vrijeme prolazilo, počeo je razmišljati o tome da i glumi u filmu, sa Seanom Beanom. Osjećao je, otkrio je, blagi strah, tjeskobu zbog ponovnog bavljenja filmskim poslom koji je oduvijek volio, ali je u jednom trenutku osjetio da se osjeća prazno. Pa je napravio stanku dugu osam godina. Među producentima je na glasu kao probirljiv glumac kojemu nije problem čekati nekoliko godina na scenarij za koji procijeni da je vrijedan snimanja. Sin je pjesnika Cecila Day-Lewisa i engleske glumice Jill Balcon, kćeri Sir Michaela Balcona, čelnika jednog od vodećih engleskih filmskih studija. Prvu je ulogu dobio već s 14 godina u filmu "Nedjelja, krvava nedjelja" 1971. godine, no uloga je bila tako mala da nije ni naveden na odjavnoj špici. Njemu to nije smetalo, veselio se što je dobio dvije funte za uništavanje skupih automobila. Glumio je, naime, vandala. Zbog problematičnog ponašanja u stvarnom životu roditelji su ga selili iz škole u školu. Zaključio je da ga zanimaju tri stvari u životu – obrada drveta, gluma i ribolov.
Otac mu je 1972. umro od raka gušterače i ta je tragedija natjerala mladog Daniela da se uozbilji. Glumio je na pozornici Nacionalnog kazališta mladih u Londonu, a prijavio se i na petogodišnje naukovanje za stolara, no nisu ga htjeli upisati zbog nedostatka iskustva. Primljen je u kazališnu školu Bristol Old Vic, koju je pohađao tri godine.
Day-Lewisov učitelj glume u Bristol Old Vicu prisjetio se: "Već je tada bilo nešto u njemu", rekao je John Hartoch koji je prepoznao izvanredni talent mladog glumca. Ranih 1980-ih Day-Lewis je radio u kazalištu i na televiziji, snimao serije za BBC, a 1985. postigao je prvu zapaženiju filmsku ulogu u filmu "Moja lijepa praonica" u režiji Stephena Frearsa i scenariju književnika Hanifa Kureishija. Uslijedili su "Soba s pogledom", "Nepodnošljiva lakoća postojanja", "Moje lijevo stopalo"... On i drugi mladi britanski glumci tog vremena, poput Garyja Oldmana, Colina Firtha, Tima Rotha i Brucea Paynea, prozvani su "Brit pack". Uloga pisca i slikara rođenog s cerebralnom paralizom u "Mojem lijevom stopalu" donijela mu je i prvi Oscar. Za film se zainteresirao kada je pročitao uvodnu scenu u kojoj se glavni lik koristi samo lijevom nogom kako bi stavio ploču na gramofon. Poznat je po svojoj ekstremnoj metodi glume i inzistirao je na tome da ostane u liku tijekom cijele produkcije filma. Pripremao se posjećujući bolnicu u Dublinu, gdje je sklopio prijateljstva s nekoliko osoba s invaliditetom. Poznat po predanosti uživljavanju u uloge, tijekom snimanja odbijao je ustajati iz kolica, pa su ga nosili po setu, a tražio je i da ga se hrani žličicom. Sve kako bi maksimalno uronio u život lika kojeg glumi.
Nakon što je prihvatio ulogu u "Posljednjem Mohikancu", prošao je rigorozne fizičke treninge u društvu pripadnika specijalnih snaga američke vojske i boravio u šumi kampirajući, loveći i pecajući pomoći alata kakvim su se koristili Indijanci. Naučio je kako oderati kožu divljači i izrađivati kanue. Prije snimanja filma "U ime oca" držao je dijetu kako bi izgubio dvadesetak kilograma, proveo je tri dana i noći u zatvorskoj ćeliji tražeći da ga bukom drže budnim, a potom su ga devet sati ispitivala tri različita tima pravih policajaca. Za film "Boksač" Jima Sheridana tjednima je trenirao s bivšim svjetskim prvakom Barryjem McGuiganom. Slomio je nos i ozlijedio donji dio leđa. Godine 1993. prihvatio je ulogu Newlanda Archera u "Dobu nevinosti" Martina Scorsesea, uz Michelle Pfeiffer i Winonu Ryder. Kako bi se pripremio za ulogu, dva je mjeseca po New Yorku nosio aristokratsku odjeću iz 1870-ih, cilindar, štap i ogrtač. Nakon filma "Boksač" uzeo je stanku i posvetio se obradi drveta. Preselio se u Firencu i tamo se zainteresirao za postolarski zanat, pa je jedno vrijeme učio izrađivati cipele. Na nagovor Martina Scorsesea vratio se glumi, prihvativši ulogu u njegovu filmu "Bande New Yorka" koja mu je donijela novu nominaciju Akademije. Uz ostalo, tijekom priprema za snimanje naučio je bacati noževe. Za ulogu u filmu Paula Thomasa Andersona "Bit će krvi" osvojio je drugi Oscar za najboljeg glumca. Na pitanje jesu li mu u odabiru uloga važniji redatelji ili je sve u scenariju, odgovorio je da se na početku sve vrti oko scenarija. No, poznavao je Andersonove filmove i već mu se duže divio. – Ipak, da sam pročitao taj scenarij i da me nije privukao svijetom koji je stvorio, rekao bih: 'Nađite nekog drugog, jer vam ovdje ne mogu pomoći.'
Trećeg mu je Oscara donijelo utjelovljenje Abrahama Lincolna u biografskom filmu "Lincoln" iz 2012., redatelja Stevena Spielberga. Za tu se ulogu minuciozno i studiozno pripremao punu godinu dana i pročitao stotinjak knjiga o Lincolnu. U studenome 2012. pojavio se na naslovnici časopisa Time kao "najveći svjetski glumac". Uslijedila je nova, pet godina duga pauza i potom film "Fantomska nit" u kojem je glumio dizajnera Reynoldsa Woodcocka. Pripremajući se za tu ulogu, pogledao je arhivske snimke modnih revija iz 1940-ih i 1950-ih godina i naučio šivati. Sam je izradio haljinu po uzoru na Balenciaginu, koja mu se činila jednostavnom sve dok je nije morao sam sašiti. Nema, rekao je, ništa ljepše u svim umjetnostima od nečega što izgleda jednostavno, a zna se koliko je teško postići takvu laku jednostavnost. Za "Fantomsku nit" se, eto, dugo mislilo da će mu biti zadnji. Srećom za ljubitelje filma, nije.