Syriana

Bez jasnoga početka i kraja, ovo nije klasičan holivudski filmU povijesti Hollywooda postojali su razni buntovnici, no malo koji je kao najjače oružje rabio šarm. A upravo je takva situacija s Georgeom Clooneyem, prvorazrednom holivudskom zvijezdom, čovjekom koji i pod najvećom najezdom paparazza zadržava pristojan smiješak, ali i filmašem koji, u suradnji sa Stevenom Sodeberghom, snima trenutačno možda i najprovokativnije filmove holivudskih studija.

Doduše, njegova provokativnost nije usmjerena prema šokantnosti tipa "krupni plan rezanja oka ili jedenja govna", ali u okruženju koje naglašeno podupire stav "ne bi se štel mešat", iznimno angažirani filmovi poput "Laku noć. I, sretno" te "Syriane" hvale su vrijedni čak i kada nisu savršeni.

Naravno, "Syriana" nije Clooneyev film, već redatelja i scenarista Stephena Gaghana, dosad najpoznatijeg po scenariju za Sodeberghov "Traffic", ali kako je glavna zvijezda ujedno i jedan od izvršnih producenata, očito je da film odgovara njegovu svjetonazoru. Za razliku od intimističke posvete omiljenom novinaru, koju je Clooney podario u "Laku noć. I, sretno", Gaghan je dostavio puno kompleksniju i globalniju priču utemeljenu na memoarima bivšega agenta CIA-e Roberta Baera.

Kroz pet mozaično isprepletenih priča prikazuju se brojne igrice svjetskih sila i lokalnih igrača na Bliskom istoku koje rezultiraju jeftinijim benzinom u SAD-u, povećanjem broja terorističkih napada u svijetu i daljnjom polarizacijom bogatih i siromašnih u naftom bogatim zemljama.
Bez jasnoga početka i kraja "Syriana" ne spada u klasične holivudske filmove.

Premda je u početnim minutama otežano povezati sve konce, kada se putevi junaka filma počnu ispreplitati, a tajne otkrivati, "Syriana" i bez žestokih akcijskih scena nudi veliku dozu napetosti i iščekivanja.

Uz tezu da bogati ne plaču, već se na tuđem plaču još bogate, minuciozno je prikazana povezanost jakoga kapitala i visoke politike, puno uvjerljivije nego što je to ostvario Michael Moore u "Fahrenheitu 9/11", a pogotovo bez njegovog propovjednog tona.

Doduše, ni "Syriana" nije savršenstvo objektivnosti, a ima i nekoliko tehničkih pogrešaka, međutim to su sve sitne zamjerke filmu koji je i te kako ispunio svoj cilj  kao vrlo dobar i inteligentan triler prosječnom je Amerikancu pokazao da Rambo više nije potreban na Bliskom istoku, nego da su njegove usluge uništavatelja zločinaca potrebne u Washingtonu. (J. J.)