U svijetu beskrajnih holivudskih priča o uspjehu, film "Bowfinger" iz 1999. godine slavi veličanstveni, urnebesni neuspjeh. Ili, točnije, uspjeh postignut na rubu potpunog debakla, etičkog bankrota i čistog ludila. Scenarist i glavni glumac Steve Martin stvorio je lik Bobbyja Bowfingera, producenta i redatelja čija karijera nikada nije ni započela, a već je na zalasku.
S gotovo pedeset godina na leđima i svotom od 2184 dolara u džepu, Bowfinger je uvjeren da ga od slave dijeli samo jedan hit. Taj hit pronalazi u scenariju nazvanom "Bucmasta kiša" (Chubby Rain), suludoj priči o invaziji izvanzemaljaca koji se skrivaju u kapima kiše.
Njegova ekipa je skupina holivudskih otpadnika: ostarjela diva Carol (Christine Baranski), naivna, ali beskrajno ambiciozna starleta Daisy (Heather Graham) koja je tek stigla iz Ohija, te šačica ilegalnih imigranata kao tehničko osoblje. Jedini problem? Za distribuciju filma, moćni direktor studija (Robert Downey Jr.) postavlja jedan uvjet - u glavnoj ulozi mora biti najveća akcijska zvijezda na svijetu, Kit Ramsey (Eddie Murphy). Kada paranoični i arogantni Ramsey odbije ponudu, Bowfinger se odlučuje na plan toliko genijalan u svojoj drskosti da jednostavno mora uspjeti: snimit će film s Ramseyem bez njegovog znanja.
Ono što slijedi je majstorska lekcija iz gerilskog filmaštine. Bowfinger i njegova ekipa počinju pratiti Ramseya po Los Angelesu, postavljajući skrivene kamere i ubacujući svoje glumce u njegove svakodnevne aktivnosti. Zbunjeni Ramsey odjednom se nađe usred bizarnih situacija, gdje mu potpuni stranci prilaze i izgovaraju dramatične rečenice o izvanzemaljcima, što samo potpiruje njegovu već postojeću paranoju.
Svojoj filmskoj ekipi Bowfinger objašnjava da Ramsey prakticira "metodsku glumu" i da ne želi interakciju izvan scene, pa je njihova jedina zadaća ostati skriveni i uhvatiti njegovu "genijalnu" izvedbu. Iako se čini kao plod Martinove mašte, ideja je zapravo inspirirana stvarnim događajem. Dvadesetih godina prošlog stoljeća, jedan je ruski redatelj bio toliko opsjednut zvijezdom nijemog filma Mary Pickford da ju je tijekom njezina posjeta Rusiji potajno snimao i te kadrove kasnije ugradio u vlastiti film. U "Bowfingeru" je ta anegdota pretvorena u motor radnje koji savršeno ismijava holivudsku opsesiju autentičnošću i spremnost umjetnika da prijeđu sve granice za "pravi" trenutak.
Ispod površine urnebesne komedije o snimanju filma, "Bowfinger" je oštra satira koja ne štedi nikoga. Najočitija meta je fiktivna organizacija MindHead, kojoj Ramsey pripada. Vođena guruom Terryjem Stricterom (Terence Stamp), koji Ramseyu neprestano ponavlja mantru "keep it together" (drži se), MindHead je transparentna parodija na Scijentološku crkvu i njezin utjecaj na slavne osobe.
Sam Martin je izjavio da se nije referirao isključivo na scijentologiju, već na "pačvork stvari koje je vidio tijekom godina", no sličnosti su bile toliko očite da su ih kritičari odmah prepoznali. Film također secira i druge holivudske arhetipove: lik ambiciozne starlete Daisy, koja je spremna spavati sa svakim članom ekipe kako bi napredovala u karijeri, navodno je temeljen na glumici Anne Heche, s kojom je Martin tada bio u vezi. Hollywood je prikazan kao mjesto lažnog sjaja, gdje se pohlepa maskira u umjetnost, a jedina stvarna vrijednost je sposobnost sklapanja dobrog posla, čak i ako taj posao uključuje ucjenu i obmanu.
Ipak, srce i duša filma leže u dvostrukoj ulozi Eddieja Murphyja, koji je ovdje pružio jednu od najboljih izvedbi svoje karijere. S jedne strane je Kit Ramsey - neurotična, egocentrična i paranoična zvijezda, uvjerena da ga progone izvanzemaljci. Njegove reakcije na Bowfingerove namještaljke su istovremeno urnebesne i tragične, jer svjedočimo mentalnom slomu čovjeka zarobljenog u zlatnom kavezu slave.
S druge strane je Jiffrenson "Jiff" Ramsey, Kitov brat blizanac kojeg Bowfinger unajmljuje kao dvojnika za opasne scene. Jiff je potpuna suprotnost svom bratu - dobrodušan, naivan i blag, s aparatićem za zube (detalj koji je sam Murphy predložio) i dječjom nevinošću. Njegova scena trčanja preko prometne autoceste, uvjerenog da su svi automobili dio "kaskaderske točke", postala je antologijska. Murphy s nevjerojatnom lakoćom prelazi iz jedne uloge u drugu, stvarajući dva potpuno različita, a opet komplementarna lika koja simboliziraju dvije strane Hollywooda: ciničnu zvijezdu i iskrenog sanjara. Njihova sudbina na kraju filma, kada Jiff postaje zvijezda kung-fu filmova u Tajvanu, pruža neočekivano dirljiv završetak.
Na kraju, unatoč svim lažima, manipulacijama i krađama, "Bowfinger" je film s iznenađujuće toplim srcem. Poput filmova Eda Wooda, on slavi autsajdere i entuzijaste koji vole film više od ičega. Ekipa "Bucmaste kiše" možda nema talenta, ali ima neizmjernu strast i odanost. Oni vjeruju u Bowfingerov san jer je to i njihov san - vidjeti svoje ime na velikom platnu. Redatelj Frank Oz, koji je s Martinom surađivao na filmovima poput "Prljavih pokvarenih varalica", istaknuo je da je ključ filma upravo ta čista ljubav prema sedmoj umjetnosti. Kada na premijeri "Bucmaste kiše" Bowfinger sa suzama u očima gleda svoje "remek-djelo", to je trenutak iskrene pobjede za sve sanjare. Film ne slavi uspjeh po holivudskim mjerilima, već trijumf upornosti, zajedništva i iluzije koja, barem na 97 minuta, postaje stvarnost.