Hrvatski skladatelj Nikola Glassl umro je 21. lipnja u 98. godini, a posljednji ispraćaj bit će u srijedu, 28. lipnja u Münchenu, priopćeno je u utorak navečer iz Hrvatskog društva skladatelja (HDS), koje navodi da je Glassl dobitnik nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za skladbu Sinfonietta drammatica (2006.).
Nikola Glassl rođen je u Budimpešti 1920. godine, opće i glazbeno školovanje počinje u Osijeku. Godine 1934. seli u Zagreb, gdje nastavlja glazbeno školovanje u Glazbenoj školi Beethoven, kod Antonia Janigra uči kontrabas, a dirigiranje kod Borisa Papandopula.
Godine 1940. upisuje se na zagrebačku Muzičku akademiju gdje kod Mila Cipre i Krste Odaka sluša predavanja iz kompozicije, kod Frana Lhotke harmoniju, kod Antonia Janigra komornu glazbu, a kod Božidara Kunca sviranje partitura. Glassl 1944. polazi majstorski tečaj iz kompozicije u Salzburgu. Godine 1949. preuzima dirigentsko vodstvo Kulturno umjetničkog društva Joža Gmajnić. Godine 1951. ponovo upisuje kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ovog puta kod Stjepana Šuleka kao jedan iz prve generacije Šulekovih studenata kompozicije, a diplomirao je 1957. godine.
Glassl je 1958. pijanist i asistent Milana Horvata u Zagrebačkoj filharmoniji, a 1963. i 1964. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predaje sviranje partitura. Godine 1964. seli u München, gdje od 1965. radi kao suradnik–pijanist u Simfonijskom orkestru Bavarskoga radija.
Intenzivno se bavio i komornom glazbom, snimajući za radio s mnogim vrhunskim glazbenicima, a 2006. godine dobio je Nagradu HAZU za skladbu Sinfonietta drammatica (2006.).
Nikola Glassl skladao je orkestralna i koncertantna djela: Preludij i fuga u e–molu, za orkestar (1943.); Varijacije na vlastitu temu, za gudački orkestar (1944.); Varijacije na vlastitu temu, za simfonijski orkestar (1949.); Koncert za gudački orkestar (przv. 1952.); Koncert za klavir i orkestar u c–molu (1954.); Simfonija u d–molu (przv. 1956.); Capriccio concertante, za violončelo i komorni orkestar (1962.); Sinfonietta (prva verzija 1966.); Sinfonietta drammatica (Ferne Heimat) za gudače (konačna verzija 2005.). — Komorna: Ouvertura u c–molu, za mali komorni ansambl (1940.), Romanca u h–molu, za violončelo i klavir (1940.), Gudački kvartet u A–duru (1941.), Puhački kvintet (1942.); Gudački kvartet u G–duru (1943.); Sonatna fantazija, za violončelo i klavir (1944.); Sonatna fantazija, za trombon i klavir (przv. 1968.); Fuga na temu W. A. Mozarta iz Requiema, gudački kvartet (1947.); Souvenir, za violinu i klavir (1948.); Dva stavka, za orgulje (Oče naš, Strana putovanja, przv. 1973.); Komorni trio, za flautu, violončelo i klavir u F–duru (przv. 1975.); Tri minijature za saksofonski kvartet (przv. 2001.); Pater noster, klavirski kvintet (przv. 2006.) — klavirska: Mlado lišće (1942.); Fuga na temu W. A. Mozarta iz Requiema (1946.); Sonata u F–duru (1950.); Koralna fantazija i fuga na temu J. S. Bacha iz Muke po Mateju (1952.). — Vokalno–instrumentalna: Dvije pjesme na stihove Eduarda Mörickea (Čežnja za zavičajem, Zbogom sad, 1944.); Oče naš, za bariton solo, mješoviti zbor i komorni orkestar (1947.); Proljetna idila, kantata (1947.); Marija Magdalena, pjesma za alt i klavir (B. Pasternak, 1970.), priopćeno je iz Hrvatskog društva skladatelja.