Muzički informativni centar Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, u godini obilježavanja 55. obljetnice djelovanja, predstavlja novo notno izdanje Mala barokna studija / Exercice de style (baroque) Ive Maleca (1925. – 2019.) te organizira razgovor o skladatelju povodom 100. obljetnice njegova rođenja.
Program će se održati u utorak, 2. lipnja u 18 sati u predvorju Male dvorane Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.
Događanje je posvećeno jednom od najvažnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća, čije je stvaralaštvo ostavilo snažan trag u suvremenoj glazbi. Ivo Malec pripadao je generaciji autora koja je hrvatsku glazbu snažno povezala s europskim avangardnim strujanjima druge polovice 20. stoljeća, a njegov opus i danas zauzima važno mjesto u kontekstu suvremene glazbene baštine.
U razgovoru sudjeluju: Marija Tonković, producentica ansambla Zagrebački solisti i moderatorica, Annette Malochet Malec, supruga skladatelja (Pariz), Seadeta Midžić, muzikologinja, Guy Braunstein, violinist i gostujući umjetnički voditelj Zagrebačkih solista, Jelena Vuković, muzikologinja i voditeljica Muzičkog informativnog centra KDVL.
Posebnu važnost programu daje dolazak Annette Malochet Malec iz Pariza, koja će se pridružiti razgovoru posvećenom skladateljevu životu, umjetničkom djelovanju i međunarodnom značaju njegova opusa.
Nakon razgovora, u 19 sati, u Maloj dvorani Lisinski održat će se koncert Zagrebačkih solista s izvedbom djela Ive Maleca.
Ulaz na razgovor je slobodan, dok su ulaznice za koncert dostupne na blagajni Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog do popune mjesta.
Ivo Malec, podjsetimo, rođen je u Zagrebu 1925., Ivo Malec stekao je klasično glazbeno obrazovanje, no njegov duh bio je predodređen za revoluciju. Nakon kratke epizode kao direktor Riječke opere, sudbonosni odlazak u Pariz 1959. zauvijek mu je promijenio život. Susret s Pierreom Schaefferom, pionirom konkretne glazbe, kojeg je Malec nazivao svojim "jedinim pravim učiteljem", označio je radikalan prekid s tradicijom. Odbacivši dotadašnje estetske okvire, Malec je uronio u svijet "sirovog zvučnog materijala", istražujući zvuk kao opipljiv entitet, što je postalo temelj njegovog budućeg stvaralaštva.
Djelovanje unutar Schaefferove Grupe za glazbena istraživanja (GRM) omogućilo mu je da razvije jedinstveni pristup. Shvatio je da se metode organizacije zvukova iz elektroakustičkog studija mogu savršeno primijeniti i na klasični orkestar. Rezultat je bilo remek-djelo "Sigma" iz 1963., desetak minuta duga, blistava skladba za veliki orkestar koja je odjeknula Europom. Za Maleca, parametri poput teksture, gustoće i boje zvuka postali su važniji od tradicionalne melodije i harmonije, čime je otvorio potpuno nova zvučna prostranstva.
Posebnu je fascinaciju gajio prema ljudskom glasu, koji je koristio ne toliko zbog semantike teksta koliko zbog njegove sirove, antropološke snage, što se čuje u djelima poput "Cantate pour elle" ili "Dodécaméronu" za dvanaest solista. Utemeljio je i koncept "miksane glazbe", spajajući s nevjerojatnom lakoćom zvukove akustičnih instrumenata s onima s magnetske vrpce, kao u djelu "Lumina" za gudače i vrpcu. Njegov pristup nije bio puko tehniciranje, već duboko ritualno i osjetilno iskustvo koje od slušatelja traži potpunu predanost.
Od 1972. do 1990. predavao je kompoziciju na prestižnom Pariškom konzervatoriju, gdje njegov kabinet nije bio klasična učionica, već mjesto susreta i razmjene ideja. Odgojio je generacije skladatelja, govoreći o studentima kao o "mladim kolegama". Njegova umjetnička i moralna beskompromisnost donijela mu je priznanja, poput francuskog Grand Prix National de la Musique 1992., ali i snažna neprijateljstva. U tom duhu 2012. odbio je primiti hrvatsku Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo, ostavši do kraja vjeran svojim principima i jedinstvenoj umjetničkoj viziji. A kada je odbio Nazorovu nagradu (dobio bi je u osamdeset i osmoj, dok ju je Kelemen dobio u šezdesetoj godini života), Malec je rekao da je odbija jer su mu je dodijelili u životnoj dobi u kojoj bi već odavno i “legitimno” mogao biti na drugom svijetu. I tvrdi da je predugo prešućivan u domovini te da za vlast u domovini nikada nije postojao.