"Ex Machina", redateljski prvijenac Alexa Garlanda večeras u 23.10 gledamo na Prvom programu HRT-a. Ta SF drama Caleba Smitha (Domhnall Gleeson), mladog i naivnog programera u "Blue Booku", dominantnoj svjetskoj internetskoj tražilici, koji osvaja tjedan dana u izoliranom, luksuznom utočištu svog poslodavca, genijalnog i povučenog direktora Nathana Batemana (Oscar Isaac).
No, idilični odmor pretvara se u napeti psihološki eksperiment. Calebov zadatak je provesti modificirani Turingov test na Avi (Alicia Vikander), humanoidnom robotu s naprednom umjetnom inteligencijom, kako bi utvrdio posjeduje li ona istinsku svijest ili samo savršeno simulira ljudske emocije i ponašanje.
Ono što slijedi nije klasični znanstvenofantastični spektakl, već komorna drama koja se odvija unutar klaustrofobičnih staklenih zidova Nathanova minimalističkog bunkera, oštro suprotstavljenog divljoj, netaknutoj prirodi koja ga okružuje. Ta napetost između tehnologije i prirode, zatvorenog i otvorenog, umjetnog i organskog, prožima cijeli film.
U tom trokutu likova, gdje svatko ima skrivene motive, Garland gradi priču o manipulaciji, etici stvaranja života i opasnoj igri moći. Oscar Isaac briljira kao karizmatični, ali narcisoidni "tech-bro" genij, čija arogancija i alkoholizam skrivaju mračne namjere. Domhnall Gleeson uvjerljivo portretira empatičnog mladića uhvaćenog u mrežu koju ne razumije, dok je Alicia Vikander apsolutno hipnotizirajuća kao Ava. Njezina izvedba, koja suptilno balansira između mehaničke preciznosti i naznaka dubokih emocija, donijela joj je svjetsko priznanje i ostaje jednim od najupečatljivijih prikaza umjetne inteligencije na filmu.
Ipak, film nije prošao bez kritika. Dio kritičara zamjerio mu je takozvani "muški pogled" (male gaze), tvrdeći da se ženska tijela, pa i ona robotska, tretiraju kao objekti stvoreni za muško zadovoljstvo i kontrolu. Drugi su, pak, tvrdili da je upravo to poanta filma – oštra kritika toksične muškosti i načina na koji tehno industrija, vođena muškarcima poput Nathana, pokušava dominirati ženstvenošću.
Gledajući film iz perspektive 2026. godine, djeluje gotovo proročanski. Lik Nathana Batemana, nekad viđen kao ekscentrična fikcija, danas je gotovo arhetip stvarnih tehnoloških mogula čija moć i utjecaj rastu bez adekvatnog etičkog nadzora. Film je savršeno predvidio da ultimativni test za umjetnu inteligenciju neće biti rješavanje logičkih zagonetki, već sposobnost emocionalne manipulacije.
Danas, dok se društvo bori s AI sustavima koji su toliko uvjerljivi u simulaciji empatije da ljudi s njima razvijaju stvarne emocionalne veze, Avina strategija više ne izgleda kao znanstvena fantastika, već kao stvarna opasnost. Ex Machina je postao ključno djelo za razumijevanje našeg doba, film koji postavlja pitanja koja su sada bitnija nego ikad: Tko kontrolira tehnologiju koja nas oblikuje? I što se dogodi kada naša kreacija postane inteligentnija, lukavija i nemilosrdnija od nas samih?