Samo večeras do ponoći pogledajte film o kojem svi govore: Ovo je priča o Srbima koji su stali na branik Hrvatske

“Da sam u Sloveniji, branio bih Sloveniju, da sam u Kini, branio bih Kinu. Ja sam ostao u Hrvatskoj i branim svoju Hrvatsku.” Ove jednostavne, ali snažne riječi izgovorio je Rankan Čučković, hrvatski ratni vojni invalid teško ranjen u Oluji. On je jedan od, procjenjuje se, više od deset tisuća građana srpske nacionalnosti koji su tijekom Domovinskog rata stali na branik domovine, a čije su priče desetljećima ostale prešućene.

Tu povijesnu nepravdu ispravlja dokumentarni film “Braća po oružju” redatelja Gorana Maršaleka i scenaristice Tanje Belobrajdić. Film donosi potresne ispovijesti o domoljublju i žrtvi ljudi vođenih premisom “ni krv, ni nacija, nego domovina”, a sada je ekskluzivno dostupan na portalu Večernjeg lista te na YouTube kanalu.

Okosnicu filma čine životni i ratni putevi četvorice branitelja čije su sudbine duboko potresne. Uz Rankana Čučkovića, tu je i Željko Ilić Šeki iz Vukovara, logoraš srpskih koncentracijskih logora, čije je roditelje na kućnom pragu ubila granata JNA. Film svjedoči i o Željku Baltiću, dočasniku bivše JNA iz Šibenika, koji je izveo tajnu operaciju od neprocjenjive važnosti - predao je Hrvatskoj vojsci topničku bitnicu presudnu za obranu grada. Priču zaokružuje Damir Ralić, profesor lingvistike iz Zagreba, čija dugogodišnja borba s kroničnim PTSP-om i danas svjedoči o dubokim ožiljcima koje rat ostavlja. Njihova iskustva, od prve crte i mučenja do posttraumatskih posljedica, slikaju cjelovitu sliku dvostruke žrtve koju su podnijeli.

Posebno ledi krv u žilama priča Željka Ilića Šekija, koju je scenaristica Belobrajdić čula od pokojnog Danijela Rehaka. Rehak je, naime, s Ilićem proveo mjesece u samici i svjedočio torturi koju je prolazio jer je odabrao “pogrešnu” stranu. “Taj dečko je bio poseban”, kazao je Rehak. “Kad god su ga pitali tko mu je ubio roditelje, odgovarao je: ‘Vi!’ Udarali su ga u prsa i stalno ponavljali pitanje, a on je i dalje, dok su mu prsa već bila plava, pa crna od udaraca, tvrdoglavo odgovarao: ‘Vi! Vi!’. Činio je to iako je bio svjestan kako njegov život doslovno ne vrijedi ništa i kako svaki otpor vodi u sigurnu smrt.” Ta nevjerojatna hrabrost u lice zlu jedan je od najsnažnijih trenutaka filma.

Film se ne zaustavlja na sudbinama glavnih protagonista. Spominju se i drugi heroji čija je žrtva ostala zabilježena u sjećanjima suboraca, poput Gorana Delića, dvadesetogodišnjeg Srbina iz Zagreba koji je promijenio ime u Harllan Von Bassinger. Suborci iz Tigrova s poštovanjem govore o mladiću za kojeg su četnici mislili da je strani plaćenik, a on je branio Vukovar do posljednjeg daha. Posmrtni ostaci mu nikada nisu pronađeni. Potresna je i priča o Vidu Ivaniću, HOS-ovcu iz Zagreba, koji je u Vukovar otišao s prijateljima Ilijom Ačkarom (katolikom) i Ohranom Merićem (muslimanom). Kući se vratio samo Ilija. Te sudbine zrcale i tragičan rascjep u kojem su se našli: za pobunjene Srbe bili su izdajnici, dok je u Hrvatskoj prema njima vladalo nepovjerenje, ostavljajući ih u limbu i s osjećajem da nigdje ne pripadaju.

Pronalazak sugovornika bio je iznimno težak zadatak, svjedoči autorska ekipa. Mnogi se i danas, opterećeni teškim traumama, ne žele javno izjašnjavati. Producent Dražen Hrženjak navodi i primjer zagrebačkog branitelja koji je odustao od snimanja nakon razgovora s obitelji, bojeći se stigme. Zbog te osjetljivosti, Hrženjak naglašava kako cilj filma nije prvenstveno pomirenje, već istina. “Pomirenje je kompleksna tvorba koja u sebi prvo mora jasno definirati tko je agresor, a tko žrtva. No, ideja ovog filma je istina, koja glasi: biti Srbin ne znači biti neprijatelj Hrvatske, ali biti zagovornik velikosrpske ideje automatski znači biti neprijatelj. Tijekom Domovinskog rata u redovima hrvatskih postrojbi borili su se hrvatski građani srpske nacionalnosti i oni su naši prijatelji i braća po oružju. To filmom želimo jasno poručiti”, ističe Hrženjak.

Da je ova tema prijeko potrebna hrvatskoj javnosti, potvrdila je i svečana premijera filma u dupkom punoj dvorani kina Forum u Zagrebu, gdje je publika heroje filma pozdravila dugotrajnim ovacijama. Posebno emotivan trenutak bio je izlazak protagonista na pozornicu, kada se dvoranom prolomio iskren pljesak - priznanje ne samo za ratnu žrtvu, već i za hrabrost da svoju priču, nakon trideset godina šutnje, podijele s Hrvatskom. Taj pljesak, kao i deseci tisuća pregleda online, najbolji su dokaz da je vrijeme za ove priče došlo. “Često su prešućivani i iznevjereni, a zaslužili su naše beskrajno poštovanje”, zaključuje producent.