Srpska glumica Svetlana Bojković, širokim masama sigurno najpoznatija kao mama iz hit serije "Bolji život", česta je gošća Zagreba. Gledali smo je u "Ženskim razgovorima" u Scenoteci, a nedavno smo je sreli uoči zagrebačke premijere predstave Nikole Pejakovića "Celo telo tu me boli" u Kerempuhu.
Sjajna predstava u produkciji Teatra na Brdu koji je osnovao Andrija Milošević, a koja se na duhovit način poigrava sa suvremenim društvenim "bolestima".
Posebno onim dijelom da se danas kupuju i diplome i doktorati – kazala nam je Svetlana Bojković pa nastavila:
– Troje nas je na sceni, ja igram majku mladića koji je svojedobno bio perspektivan matematičar i najmlađi asistent na fakultetu, ali potonuo je u konzumaciju lake droge, bezvoljan je, razočaran i nema posla. Majka ima malu mirovinu i jednostavno nemaju novca. I tu sad upada jedna starleta koja mu se javlja na oglas za instrukcije iz matematike. Ona je, naravno, kći jednog od bogatih primitivaca koji su lako došli do novca i traži da joj on napiše doktorat. Dakle, sve što nam je poznato. Sa mnom glume sjajni mladi glumci Radovan Vujović i Andrijana Oliverić.
Imate li u Zagrebu stare kolege s kojima se redovito vidite?
Naravno, kako ne, obavezno se vidim s Brankom Cvitković, Ronaldom Brausom, s kojim se ljeti viđam i u Rovinju, jako sam dobra s Marijom Sekelez, Doris Šarić Kukuljicom... Imam tu puno dragih ljudi.
Kod nas možda nije sjajno, ali čini mi se da je stanje u Srbiji kada je umjetnička scena u pitanju puno gore. Živjeli ste i radili i u bivšoj državi i mračnih 90-ih i danas. Kada je bilo najteže ili najbolje?
Sada je najgore, barem kod nas. Gore od 90-ih godina. Doslovno je zavladao kriminal i totalno bezakonje, traju veliki napori i borbe da se vrati snaga zakona. I to se odražava na sve, na prosvjetu, na promet pa i na kulturu, naravno. Nema segmenta koji nije zahvaćen.
Koji su najveći problemi konkretno kazališta?
Trenutačno je sve usmjereno na taj EXPO i budžet za kulturu je sve manji i manji. Sav novac odlazi u EXPO i na izgradnju neke infrastrukture i stadiona, nastaje doslovno čitav jedan grad za jednokratnu uporabu. Kad su kazališta u pitanju, najveći problem je u Narodnom pozorištu, u kojem je postavljena politički podobna garnitura koja tamo trenira strogoću i provodi cenzure.
Nemate kristalnu kuglu, ali imate li ikakvu projekciju za koju vjerujete da će se dogoditi?
Ovo što su studenti započeli vrlo je važno jer su prosvjedima doslovno probudili mnogo građana, iza njih stoje i njihove obitelji i svi podržavamo tu djecu i taj zahtjev da se raspišu parlamentarni izbori. Ne želimo da se problem rješava u krvi, ali pitanje je hoće li se to doista dogoditi jer ti tzv. lojalisti su kriminalci.
Može li umjetnost mijenjati društvo?
Ne može, ali umjetnost je poticaj za promjene. I to nikako malen ili zanemariv, čak velik poticaj. Ali u kazalište stane realno mali broj ljudi tako da je po pitanju dosega i poticaja puno moćnija televizija, ali na njoj ima puno cenzure pa neke divne stvari koje rade "nepodobni ljudi" nisu dostupne na programima koje gleda većina stanovništva.
Jeste gledali aktualni kino hit film "Svadba"?
Zamislite, nisam! Ali sigurno ću otići u kino pogledati taj film. Bila sam pozvana na beogradsku premijeru, ali baš tu večer imala sam predstavu. Kino u kojem se film prikazuje doslovno je pet minuta od moje kuće i neću to propustiti. Svi mi kažu da je film predivan i ogroman je odaziv publike u Beogradu.
Nemoguće je razgovarati s vama a ne spomenuti "Bolji život". Što je to bilo toliko magično s tom serijom da je postala kultna?
Ne znam, to je čudan fenomen koji traje i danas, poslije toliko godina. Znate, ja ne vozim, već se svuda vozim taksijem, tako da su mi taksisti vox populi pa mi kažu da njihova djeca, a to su mladi koji nemaju ni 20 godina, gledaju reprize "Boljeg života". Jedan mi je rekao da ima desetogodišnje dijete s kojim supruga i on zajedno gledaju tu seriju jer smatraju da ima jake i dobre odgojne poruke. I na kraju to je i istina jer to je bila posljednja obiteljska serija u kojoj su se problemi rješavali ugodno i čedno. Danas su u realnosti stvari stravične, život je suviše surov i nasilan te se ne može usporediti s tim mirnim periodom u kojem se sve ipak duhovito rješavalo. Iako, nikad nije sve bilo med i mlijeko. Ipak, volim reći da je s "Boljim životom" prestao i bolji život na ovim prostorima.
Govorilo se i o nastavku, koji se nikada nije dogodio. Bi li on danas imao smisla?
On ne bi danas imao smisla. Nema više mnogo ljudi koji su glumili i previše se toga promijenilo u tih trideset i kusur godina. Neka ostane kako je.
Kako ste vi uopće završili u glumačkom poslu, kada je počela ta strast?
Vrlo rano, još u djetinjstvu. Glumila sam u osnovnoj školi, a kao gimnazijalka matematičkog smjera glumila sam u jednom malom kazalištu koje je dalo mnoge glumce. Pohađala sam i klavir u glazbenoj školi, ali kad sam maturirala, rekla sam mami i tati da to sve otpada i da idem na glumu. To je bila obiteljska tragedija u kući jer sam kći jedinica, ali kasnije su se jadni ljudi pomirili sa sudbinom. Imala sam sreću da sam već rano počela dobivati uloge. Na drugoj godini već sam glumila u kazalištu i uslijedili su pozivi jer trajao je neki period u kojem se slučajno dogodila nestašica mladih glumaca. Na kraju sam se odlučila za Jugoslovensko pozorište i nije mi žao, ostala sam tamo 16 godina. Bila sam mažena i pažena, glumila lijep repertoar, ali prešla sam potom u Narodno. Ni zbog toga se ne kajem jer tamo sam odigrala uloge koje ne bih da sam ostala u Jugoslovenskom i radila sve žanrove, i dramu i komediju, koju obožavam. Nakon tih devet godina otišla sam u status slobodnih umjetnika i najviše glumila u Ateljeu 212. Danas sam u mirovini, ali samo na papiru. Ima uloga za sve, i stare i mlade i ružne i lijepe i debele i mršave, važno je samo da si zdrav.
Sanjarite li još i danas o nekoj ulozi?
Nikada nisam unaprijed sanjarila ni o čemu pa tako nije ni sada. Mene su uloge jednostavno same stizale tako da nisam imala vremena planirati. Zapravo, danas sanjam samo zdravlje i glumit ću dok sam zdrava jer to me održava na životu.
Čudim se što nema dežurnih brojača vijesti o državljanima Republike Srbije.