Nekada smo gledali španjolske sapunice, zatim su svijetom zavladale one turske, a sada, čini se, tržište pokorava najnoviji trend - kineske mikrodrame ili "duanju". Riječ je o serijaliziranim pričama snimanima isključivo za gledanje na mobitelu, odnosno u vertikalnom formatu prilagođenom ekranima pametnih telefona. Svaka epizoda traje tek jednu do tri minute, ali je zato do daske nabijena akcijom, intenzivnim emocijama, apsurdnim preokretima i iznenadnim zapletima koji za cilj imaju gledatelja "nakačiti" i natjerati ga da odmah pogleda sljedeću.
Ono što je počelo kao eksperiment na kineskoj verziji TikToka, Douyinu, u samo nekoliko godina preraslo je u industriju vrijednu puste milijarde. Procjenjuje se tako da će kinesko tržište mikrodrama ove godine premašiti 16,5 milijardi dolara, čime će po prvi put nadmašiti zaradu cjelokupne filmske industrije u zemlji. No, to više nije samo kineski fenomen, jer uz 660 milijuna gledatelja u Kini, ovaj se format uspješno počeo izvoziti i globalno te se mikrodrame sada snimaju i sa stranim glumcima i na brojnim svjetskim jezicima. Jedna od aplikacija namijenjena stranom tržištu, ReelShort, kako izvještava The New Yorker, u Sjedinjenim Američkim Državama s 38 milijuna downloadova postala je jedna od najpreuzimanijih aplikacija te nadmašila čak i Netflix.
Kao i kod klasičnih sapunica, teme mikrodrama vrte se oko klišejiziranih i prokušanih filmskih tropa. No, oni se u kineskoj kulturi ipak malo razlikuju od onih na koje smo navikli. Stoga, u mikrodramama nećete često naići na zle blizance koji se iznebuha pojavljuju i unose kaos kao u "La Usurpadori", obiteljske intrige u stilu "Marisol" i klišeje poput "yo soy tu madre" po kojima su španjolske i latinoameričke sapunice koje su vladale ovim prostorima postale najpoznatije. Umjesto toga, kineskoj publici najzanimljiviji su zapleti poput "dai qiu pao", u kojem trudna junakinja bježi i odlučuje odgajati svoje dijete sama ili "badao zongcai", obično ljubavne priče koje spajaju dominantnog i uspješnog muškarca i ženu skromnog podrijetla. Tu su i priče o pokajanju, odnosno "houhuiliu", u kojima se preokret temelji na tome da muž koji je maltretirao svoju ženu, odjednom saznaje za njeno ugledno podrijetlo ili tajno bogatstvo, zbog čega se pokaje, baca na koljena i moli je za oprost...
No, taman kad se činilo da je su mikrodrame dosegle svoj vrhunac, dogodila se nova, još veća revolucija - pojavila se umjetna inteligencija. Kineske mikrodrame, unatoč relativnoj jednostavnosti proizvodnje - obično se "štancaju" kao na traci i jedna može biti snimljena u manje od mjesec dana - ipak zapošljavaju veliki broj stvarnih glumaca i filmskih radnika te često zahtijevaju elaboriranu scenografiju i kostime. Otkada je na scenu stupio AI, preuzeo je baš sve, od pisanja scenarija, preko generiranja vizuala i likova, pa sve do skladanja glazbe. To je srezalo troškove i skratilo produkciju, a rezultiralo pravom poplavom sadržaja. Također, za razliku od zapadnog, skeptičnog pogleda na AI, Kina je umjetnu inteligenciju i sve što ona donosi, prihvatila objeručke te kineski gledatelji uglavnom nemaju isti otpor prema gledanju očito generiranog sadržaja.
Međutim, kako piše New York Times, nisu svi oduševljeni mogućnostima koje donosi umjetna inteligencija, a kao i na zapadu, najviše joj se protive glumci čije su se prilike za posao prepolovile pa i sasvim nestale. "Nema više ničega. Kao da je padala kiša, a onda je najednom prestala", poetično je to sročio glumac Li Jiao, koji se u svijetu mikrodrame započeo uspinjati 2024. godine. Glumica Chen Yuxi, čije su drame imale stotine milijuna pregleda, a dnevnica joj je narasla na tri tisuće juana, odjednom se našla bez posla. Poznati glumac Zhang Xiaolei, koji je glumio u više od 200 produkcija, uglavnom u ulozi "dominantnog šefa", ostao je bez posla i bio prisiljen vratiti se poljoprivredi kako bi preživio te sada uzgaja čili papričice. Grupe za casting, koje su donedavno vibrirale ponudama, potpuno su utihnule.
Ni neki redatelji, iako im AI itekako olakšava posao, nisu zadovoljni ovakvim razvojem situacije. Wang Yushun za NYT je kazao kako je umjetna inteligencija koristan alat, ali da bi najviše volio raditi na projektima koji kombiniraju AI i stvarne glumce. "Bilo bi sjajno kada bismo mogli osjetiti toplinu prave glume, a ujedno vidjeti i moć AI tehnologije", rekao je.
Osim gubitka posla, pojavio se i jedan mračniji problem - krađa lica. Pojedinci su otkrili da su njihove fotografije, objavljene na društvenim mrežama, bez dopuštenja korištene za stvaranje likova u AI dramama, i to najčešće negativaca, a neki su odlučili i tužiti produkcijske kuće. Kao odgovor na to, kineske su vlasti postrožile pravila i pozvale su internetske platforme da preuzmu odgovornost za sadržaj koji objavljuju i uspostave mehanizme za provjeru autorizacije AI sadržaja.
"Ne brine me to pretjerano"; izjavio je za NYT Hou Xiaohu, vlasnik AI produkcijske kuće. "Uz nova stroža pravila, nedozvoljeno korištenje lica u AI dramama će opasti. A ljudi koji su ostali bez posla će se naučiti prilagoditi. Možemo samo prihvatiti ovu novu eru i razmišljati kako da se prilagodimo", izjavio je.
Tržište AI mikrodrama, predviđa se, ove godine doseći će vrijednost od čak 3 milijarde dolara i samo je pitanje vremena kada će se kineskih društvenih mreža preliti i na naše, koje su ionako sve "zagađenije" generiranim sadržajem. Ovih dana, izgleda, ispisuje se budućnost odnosa između tehnologije i ljudske kreativnosti. Možda je doista, kako su nam još davno pokušali kazati kibernetički vanzemaljci Borgovi u legendarnim "Zvjezdanim stazama" - otpor uzaludan.