Hvaljeni Muzej povijesti videoigara u Zagrebu od danas je obogaćen i materijalima prvih hrvatskih videoigara. A tome je prethodila jedna zanimljiva večer na Kaptolu gdje su se okupili pioniri razvoja hrvatskih videoigara i prisjećali se improvizacije i prvih programiranja u 80-ima. Nije lako baš lako jasno odrediti koja je prva hrvatska igra pa je ekipa muzeja predvođena osnivačem i kustosom Damirom Šlogarom uračunala kriterij komercijalnosti i izdanja na međunarodnim tržištima. A rezultat je da su izabrali da se igra Kunf fu Damira Muraje iz 1984. sada smatra prvom hrvatskom videoigrom. Jasno, to je bilo doba kada su tek rijetki imali računala, a kamoli i znali što su videoigre...
"Zanimljivo je da se u to doba Jugoslavije sve vezano uz početak razvoja videoigara odvijalo i nastalo baš u Hrvatskoj. Nisi tada ni mogao doći do kućnog kompjutera, bila je zabrana uvoza, ljudi su mora prošvercati prva računala. Istražujući za ovaj projekt našli smo da neke informacije koje su bile uvriježene ili postoje na internetu nisu bile sasvim točne. Čak i ljudi u toj industriji nisu bili svjesni nekih stvari. To su bili hobisti, entuzijasti, a i pioniri hrvatskih videoigara. U Americi je u to doba ranih 80-ih već bilo i igraćih konzola, ali to ovdje ekipi nije padalo na pamet, ali kompjutor je bio druga priča, mogao si reći da učiš za školu pa da je to bilo opravdanje da imaš računalo. U Jugoslaviji smo uvijek kaskali za Zapadom, ali nismo bili potpuno odvojeni. Postojala je želja da se dođe do novih znanja. U 90-ima sve se bitno mijenja, imamo napokon samostalnu državu i počinju se pojavljivati domaći studiji kao Cro Team sa igrom Serious Sam...", priča osnivač i kustos Muzeja povijesti videoigara Damir Šlogar, koji je i sam kreirao cijeli niz igara.
Vrhunac skupa na Kaptolu bila je vrlo zanimljiva rasprava o povijesti hrvatskih videoigara u kojoj su sudjelovali Damir Muraja, Janko Mršić-Flogel, Admir Elezović (Cro Team) i Damir Šlogar, a koji je vrlo duhovito vodio Ante Vrdelja, poznati sudionik domaće industrije videoigara s više od tri desetljeća iskustva.
"Prvo računalo mi je netko donio 1984., vjerojatno prošvercano iz Münchena. Bilo je krivo računalo, ali to je ispala najbolja stvar, jer me natjeralo da sam počnem programirati. Nisam tada imao igara, ako sam htio igrati, morao sam prvo napisati igru. Kung fu je bila komercijalna igra, ali pisao sam igre i koju godinu prije toga no te nisu bile komercijalne. A zašto su videoigre prvo krenule u Hrvatskoj? Jedan stručnjak iz Velike Britanije mi je govorio da za takav razvoj treba odgovarajući mentalitet. To mora biti narod ili sredina sklona improvizacijama, a mi smo tada sami sve izmišljali, nije bilo priručnika... - prisjeća se Damir Muraja romantičnih početaka u 80-ima. Kaže da su ga fascinirale reakcije ljudi koji tada nisu razumjeli čime se on to bavi: - Kad bih ljudima govorio da se bavim kompjuterima, pitali bi me što ti je to. Doma bi nam govorili da gubilo vrijeme, ali kad su počeli dolaziti prvi čekovi, prvi novac, sve se promijenilo. Sa svakim čekom znali smo koliko je igara prodani. Ukupno je prodano 26.000 igre Kung fu u 11-12 mjeseci. Multimedijalni centar je odigrao jako bitnu ulogu, družili smo se tamo i jedni druge educirali. Pola sata si mogao tamo biti za računalom i igrati se, a onda je dobio priliku sljedeći..."
Janko Mršić-Flogel je također počeo s razvojem videoigara još za vrijeme osnovne škole, a onda prešao u IT i posvetio se razvoju umjetne inteligencije, telekomima i mobitelima.
"Mi sigurno nismo napravili prvu hrvatsku videoigru, ali smo bili skoro prvi. Pokojni Branko Špoljarić je vjerojatno prvu napravio, ali se tada nisu još prodavale. Za kupnju prvog računala mi je dida pomogao, kupili smo Apple II, ali nismo imali novca za kazete. Prvi novac od videoigara bio je nekih 1000 funti, još uvijek negdje imam fotokopiju tog čeka, imao sam tada valjda samo 12 ili 13 godina. Neke stvari smo radili direktno za Atari. Nikola Dujmović iz današnjeg SPAN-a i ja smo napisali pet igara za Atari. Do fakulteta sam napravio 40-ak igara. Igre su nam se prodavale u više tisuća primjeraka. Nisam ostao u branši jer sam se počeo naviti umjetnom inteligencijom pa telekomom. Ali, sanjao sam novu igru, izdat ćemo je uskoro u Americi. ", ističe i ponosno najavljuje Mršić-Flogel.
Najpoznatiji hrvatski studio iz 90-ih i kasnije je Cro Team, a njihov art direktor Admir Elezović također se prisjetio tih vremena, ali kaže kako zlatno doba hrvatske industrije videoigara još nije završilo.
"Copy partiji su također bili važni za razmjenu ideju, održavali su se i za vrijeme Domovinskog rata. Nije tada bilo Indijca koji bi ti na YouTubeu napravio tutorial, svi smo tada međusobno dijelili sve ideje, a danas svaki developer taj svoj kod. Mi smo prvo htjeli raditi igre koje ćemo mi igrati. Tako je krenulo s nogometom pa Serious Samom. Tek kad je to počeo biti biznis postalo smo svjesni da to nešto valja. Dali smo doprinos stavljanju Hrvatske na gejming mapu. Drago nam je da se i danas developerska ekipa podsjeća na to i inspirira našim igrama. Danas bih rekao da se developeri slažu da industrija videoigara treba jedan reset. Postoje te megalomanske skupe videoigre koje nitko ne igra, to je loša strana industrije, a dobra strana je da iz fotelje i dalje možeš napraviti igru koja može postati hit. Ne trebaju ti uvijek super dizajnera i sva ta skupa popratna ekipa. Opet se vraća to doba. U Hrvatskoj se dosta radi na edukaciji. Mislim da zlatno doba hrvatskih videoigara nije prošlo, jest da je malo uspavano, ali su sljedećih 10 godina sigurno će biti top naslova koji će biti i bolji od onih koje smo ikad napravili", optimistično poručuje Elezović.
Inače, sinoć je povodom te nove izložbe o povijesti hrvatskih videoigara pioniru računarstva Branimiru Makancu dodijeljena nagrada za životno djelo. Nagrada mu je dodijeljena za izniman doprinos razvoju videoigara, a primio ju je njegov sin Juraj Makanec, koji je pritom iznenadio paneliste otkrićem da je on videoigre radio još u 70-ima... "Ali, dobro, da ipak sada ocu ne oduzimam trenutak slave...," snašao se Makanec. A svi ljubitelji videoigara pozvani su da od danas pogledaju novi postav u Muzeju u Draškovićevoj u Zagrebu gdje su sada zastupljene i prve hrvatske videoigre.