Profesora zlostavljača s Akademije nisam imenovala jer nije problem u jednom čovjeku, nego u cijelom sustavu

Prošle godine imali smo Nebojšu Slijepčevića, ove godine Vidu Skerk. Mlada slovensko-hrvatska autorica rođena i odrasla u Trstu, koja je nakon prvih godina na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti svoj studentski put nastavila u britanskoj Nacionalnoj filmskoj i televizijskoj školi, prva je brucošica te prestižne akademije čiji je kratki film ušao u studentsko natjecanje Cannesa. Kratki film “Eter” govori o toksičnim odnosima, identitetima i odnosima moći – temi koja Vidu ne preokupira samo umjetnički nego i aktivistički i ljudski

. S ovom hrabrom, inteligentnom i vrlo otvorenom mladom umjetnicom razgovarali smo neposredno nakon njezina povratka iz Francuske, dok se, prema vlastitom priznanju, još oporavljala od tog preplavljujućeg, ali i iznimno vrijednog iskustva. U razgovoru se bavimo razlikama između studiranja u Zagrebu i Londonu, prilikama koje veliki festivali otvaraju našim umjetnicima, ali i odjecima pokreta “Nisam tražila”, u kojem je Vida progovorila i o vlastitom iskustvu seksualnog uznemiravanja na zagrebačkoj akademiji nadajući se da će pokrenuti širu, sustavnu promjenu.