U petak ujutro, točno u jedanaest sati, nakon nekoliko dana odgode zbog vjetrovitog vremena, dizalica podigla je posljednji dio monumentalnog križa na vrh Tornja Isusa Krista. Tim činom, 144 godine nakon polaganja kamena temeljca, bazilika Sagrada Familia u Barceloni konačno je dosegla svoju maksimalnu visinu od 172,5 metara.
Ovim je pothvatom Gaudíjevo arhitektonsko čudo službeno postalo najviša crkva na svijetu, nadmašivši dosadašnju rekorderku, katedralu u njemačkom Ulmu, za gotovo jedanaest metara. Ipak, visina nije odabrana slučajno. Sam arhitekt Antoni Gaudí inzistirao je da njegova kreacija ne smije nadvisiti obližnje brdo Montjuïc, vjerujući kako ljudsko djelo nikada ne smije biti veće od Božjeg.
Postavljeni križ, visok sedamnaest metara i izrađen od čelika, stakla i keramike, dizajniran je s četiri kraka kako bi bio prepoznatljiv iz bilo kojeg kuta gledanja. Prema originalnom Gaudíjevom planu, iz svakog kraka trebao bi sjati snop svjetlosti, simbolizirajući ulogu crkve kao duhovnog svjetionika. "Ovo je radostan dan, predivan za sve ljude koji su ga omogućili", izjavio je Jordi Faulí, glavni arhitekt projekta, dok su se podizale katalonska i vatikanska zastava. Dovršetak najvišeg od osamnaest predviđenih tornjeva tempiran je da se poklopi sa stogodišnjicom Gaudíjeve smrti, koja će biti obilježena velikom svečanošću desetog lipnja ove godine, kada se očekuje i uklanjanje skela koje ga još uvijek okružuju.
Put do ovog povijesnog trenutka bio je dug i isprekidan brojnim nedaćama. Gradnja je započela 1882. godine, a Gaudí je na njoj radio do kraja života. Na pitanje o iznimno dugom trajanju radova, navodno je odgovorio: "Mom klijentu se ne žuri." Njegova tragična smrt 1926. godine, kada ga je udario tramvaj, ostavila je projekt tek četvrtinu završen. Najveći udarac uslijedio je desetljeće kasnije, tijekom Španjolskog građanskog rata, kada su anarhisti zapalili kriptu i radionicu, uništivši velik dio Gaudíjevih originalnih nacrta, skica i gipsanih modela.
Nakon rata, nastavak gradnje činio se gotovo nemogućim. Arhitekti su desetljećima mukotrpno rekonstruirali Gaudíjevu viziju iz sačuvanih fragmenata i fotografija. Pravi zamah dogodio se tek osamdesetih godina prošlog stoljeća, uvođenjem računalne tehnologije. Novozelandski arhitekt Mark Burry čak je prilagodio softver za dizajn raketa kako bi dešifrirao i realizirao Gaudíjeve složene geometrijske oblike. Cjelokupna gradnja financira se isključivo privatnim donacijama i prihodima od ulaznica, koje godišnje kupi gotovo pet milijuna posjetitelja.
No, saga o Sagradi Familiji još nije završena. Glavni radovi sada se sele na izgradnju monumentalnog južnog Pročelja Slave, najvećeg i najupečatljivijeg od tri pročelja, koje simbolizira čovjekov put prema Bogu. Očekuje se da će ono, zajedno s brojnim skulpturama i dekorativnim detaljima, biti dovršeno u idućem desetljeću, s konačnim završetkom svih radova predviđenim za 2034. godinu. Upravo je ovo pročelje izvor najvećih kontroverzi, zbog planiranog velikog stubišta koje vodi do glavnog ulaza. Njegova izgradnja zahtijevala bi rušenje dva stambena bloka, što bi utjecalo na domove više od tisuću ljudi i izazvalo oštro protivljenje pa i prosvjede lokalnog stanovništva.
Tijekom svoje duge povijesti, bazilika je neprestano izazivala podijeljene reakcije. Dok je za jedne postala simbol Barcelone, za druge je predstavljala vrhunac kiča. Pisac George Orwell opisao ju je kao "jednu od najodvratnijih zgrada na svijetu", izrazivši žaljenje što je anarhisti nisu uništili dok su imali priliku. Ni danas svi nisu oduševljeni modernim intervencijama pa se Pročelje Muke, djelo kipara Josepa Marije Subirachsa, zbog svojih oštrih figura često podrugljivo naziva "Darth Vader pročelje".
Unatoč kritikama, ova jedinstvena građevina, čiji su kripta i Pročelje Rođenja uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske baštine, ostaje jedno od najfascinantnijih arhitektonskih djela na svijetu.
Čim katoličke crkve postanu izložbeni prostori s naplatom ulaznica u sljedećoj fazi su teretane/ wellnes centri .