Italiji je praksa da pobjednik festivala u Sanremu predstavlja zemlju na izboru za pjesmu Eurovizije. Te 1990. godine pobjednik Sanrema bio je pop bend Pooh koji je odbio ponudu, pa je u Zagreb poslan drugoplasirani Toto Cutugno i – pobijedio.
Drugi put u povijesti tog natjecanja Italija je slavila. Izveo je svoju pjesmu "Insieme: 1992" ("Zajedno: 1992."), baladu koja je slavila europsku političku integraciju i uspostavu Europske unije.
S 46 godina i 302 dana, Cutugno je postao najstariji pobjednik natjecanja i držao taj rekord do 2000., kada su na Eurosongu u Stockholmu pobijedila braća Olsen sa skladbom "Fly on the Wings of Love". Pjesmu "Insieme: 1992" posvetio je ujedinjenju različitih naroda Europe, a godina u naslovu je godina u kojoj je Europska unija trebala biti osnovana, sklapanjem ugovora u Maastrichtu koji je potpisalo 12 država članica.
Izbor za pjesmu Eurovizije u Zagrebu održan je 5. svibnja 1990. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, zahvaljujući pobjedi zadarske grupe Riva godinu prije u Lausannei, gdje je predstavljala Jugoslaviju. Domaćin natjecanja bila je Radiotelevizija Zagreb. Odmah na početku dogodio se gaf, pa su španjolske predstavnice Azúcar Moreno, koje su izvodile pjesmu "Bandido", morale dva puta počinjati nastup. Redatelj prijenosa Nenad Puhovski objasnio je da je do nesporazuma došlo jer je dirigent za trakom kasnio tri tona i nije više mogao uhvatiti ritam, a ni španjolske pjevačice se nisu snašle, pa su jednostavno otišle s pozornice. Voditelji su bili Helga Vlahović i Oliver Mlakar. Cutugno je nastupio 19., a na pozornici ga je pratila skupina Pepel in kri iz Slovenije.
– Prva proba bila je potpuna katastrofa, pa sam ponudio da prearanžiram pjesmu. Cutugno nam je rekao: "Idemo, prebrodimo to, ništa dobro neće izaći iz ovoga." Uvježbavali smo prateće vokale kako bismo izveli uvod "Insieme, unite, unite, Europe". Delegacije iz drugih zemalja čudno su nas gledale. Bilo mi je jako neugodno. Rekao sam Cutugnu: "To je to, sam ću napraviti novi aranžman. Ne možemo se zezati, naš bend Pepel in kri ima veliki ugled u Jugoslaviji" – prisjetio se slovenski pjevač Tadej Hrušovar. Nakon dva dana na drugoj probi, druga priča. Nakon što su otpjevali uvod, Cutugno se u čudu okrenuo prema njima. Nije mogao vjerovati koliko je snažno uvod zvučao.
– Tada je panika nastala među ostalim delegacijama koje nas prije nisu shvaćale ozbiljno. Odjednom su nam počeli prilaziti i pitati tko smo – prisjetio se Hrušovar.
U razgovoru za Večernji list nakon pobjede Cutugno je rekao da mu je nakon suradnje s Rayom Charlesom na sanremskom festivalu, gdje je legendarni pjevač otpjevao jednu njegovu pjesmu na engleskom jeziku, pobjeda u Zagrebu najljepše iskustvo u dotadašnjem radu. Bio je ponosan što je nakon 25 godina Italija ponovno pobijedila.
– Mi smo Talijani, čini se, skloni zaboravljanju lijepih stvari. Zaboravili smo da je prije 25 godina Italija pobijedila na Euroviziji i koliko smo se tada radovali. Vjerujem da će Italija biti presretna zbog ove pobjede i zato što će moći organizirati nešto što će svakako biti najvažnije pjevačko natjecanje u Italiji. U posljednjih 25 godina Italija nije navikla na pobjede jer uvijek su naši predstavnici zauzimali druga ili treća mjesta, no s ovom pobjedom siguran sam da će razni organizatori htjeti učiniti najveću moguću atrakciju iz eurovizijskog natjecanja sljedeće godine – rekao je. Otkrio je i da baš ne voli putovati jer ima dovoljno posla u Italiji, ali misli da je pobjeda najbolji način da se približi europskim tržištu i osvoji ga.
– Čini mi se da je dolazak u Zagreb bila idealna prilika za brzu akciju i promociju s pjesmom kao što je ova – dodao je. Objasnio je i kako je došlo do suradnje s Pepel in kri. Trebao je prateću grupu i upitao je organizatore mogu li nekoga angažirati.
– Rekli su mi da postoji pet krasnih, vrlo dobrih jugoslavenskih pjevača. Angažirao sam ih i uvjerio se da su ne samo dobri nego izvanredni. Uspostavili smo blizak odnos, lijepo surađivali i ova je pobjeda i njihova zasluga – kazao je Cutugno za Večernji list. Komentirao je i to što mu talijanski kritičari nisu bili skloni. Kritika mu doista u prošlosti nije bila naklonjena, no uspio je uspostaviti, kako je rekao, dobar odnos s kritičarima s kojima se u prošlosti svađao.
– Sebe gledam kao buntovnika koji se nije ustezao kazati što misli. Nikad nisam imao dlake na jeziku – priznao je. Večernji list je pisao da je nakon završetka prijenosa iza kulisa bilo veselo. Izvršni producent Eurosonga Goran Radman zapjevao je u duetu s Totom, Tajči je odsjekla prvu krišku ogromne torte napravljene u obliku obilježja Zagreba, a u holu dvorane zahuktao se rock party.
– Mogu reći da mi je boravak u Zagrebu bio svojevrstan odmor. Sve je bilo profesionalno organizirano – sipao je pohvale domaćinima slavljenik te otkrio i kako mu je želja odvesti Tajči u Italiju kako bi tamo nastupala i snimila pjesmu "Hajde da ludujemo", s kojom je završila na sedmom mjestu, na engleskom jeziku. Nedugo prije dolaska u Zagreb bio je na festivalu u Tokiju i uvjerio se da Japanci ništa ne prepuštaju slučaju, a sličnima Japancima pokazali su se i organizatori u Zagrebu. Pobjedničku pjesmu napisao je za svega desetak minuta. No, nije mu to rekord. "L'été indien" skladao je za samo – pet. Salvatore "Toto" Cutugno, koji je napisao oko 300 pjesama za sebe i druge, prodavši oko 100 milijuna ploča, u svijetu je ipak najpoznatiji po svom najvećem hitu "L'Italiano", objavljenom 1983. godine, koji počinje stihovima "Pusti me da pjevam, s gitarom u rukama". Pjesma, svojevrsna himna zemlji koja se obnavlja nakon Drugog svjetskog rata, sa simbolima Italije poput espressa, Fiat Seicenta i predsjednika koji se borio kao partizan, i danas je jedna od najpoznatijih talijanskih kancona. Uz "Volare" i "O sole mio" možda i najpoznatija. Kako je nastala?
– Bili smo u Kanadi, u Torontu. Te večeri sam nastupao u kazalištu pred 3500 ljudi i sjećam se da sam u jednom trenutku shvatio da su tih 7000 očiju koje su me gledale svi Talijani. Pomislio sam: "Napisat ću pjesmu za te ljude" – opisao je kako je nastala slavna pjesma. Glazbu je skladao u talijanskom restoranu Mamma Rosa u koji su odlazili jesti jer je vlasnik imao dvije prekrasne kćeri.
– Imali smo gitare sa sobom i počeli pjevati. U jednom trenutku uzeo sam komad papira i napisao glazbu. Zatim sam nazvao Popija Minellona i rekao mu: "Napiši mi tekst za ovu pjesmu' – otkrio je. Predložio je da se pjesma zove "S tim talijanskim očima", no Minelloni ga je nakon tri dana nazvao i ushićen rekao da imaju "bombu" od pjesme koju je nazvao "L'Italiano". Upitali su Cutugna jednom je li mu je ikad dosadilo pjevati je na koncertima i u TV emisijama.
– Ne, kako bi me mogla živcirati pjesma koja je postigla međunarodnu slavu? Predstavljam pravog Talijana, maštu, kreativnost, lukavost... – nabrajao je. Rođen je 1943. u Tendoli u Toskani. Otac mu je bio sicilijanski mornarički dočasnik, a majka kućanica iz Toskane. Često se brka njegovo prezime, pa neki pišu Cutugno, a neki Cotugno.
– Moram to svaki put pojašnjavati. Cotugno je napuljsko prezime. Cutugno je, s druge strane, sicilijansko. A moj otac, Domenico, bio je iz Barcellone Pozzo di Gotto. Dakle, moje ime je Cutugno, Salvatore Cutugno – rekao je u intervjuu za Corriere della Sera. Kao petogodišnjak doživio je veliku traumu, vidio je kako sedmogodišnja sestra Anna umire za stolom od gušenja njokom koji joj se zaustavio u grlu. Ta je tragedija uvelike utjecala na dječakovo psihičko stanje, rijetko se smijao, sjedio bi zamišljen i ozbiljan, što se i vidjelo na fotografijama iz djetinjstva na kojima je uvijek bio tužan.
– Nekoliko mjeseci kasnije rodio se moj brat Roberto koji je obolio od meningitisa i od tada je, kako je liječnik i predvidio, imao težak život. Moja druga sestra, Rosanna, bila je prvo dijete koje je operirano na srcu u Italiji, u Torinu. Tata se zadužio zbog te operacije koju je otplatio u ratama 1978., dvije godine prije nego što je umro – ispričat će kasnije Toto. Glazbu je zavolio zahvaljujući ocu koji je svirao trubu u gradskoj limenoj glazbi.
– Otac me odveo na probu kad sam imao osam godina, a dirigent ga je pitao mogu li svirati bubanj za marš. S bubnja sam prešao na set bubnjeva, zatim na harmoniku i klavir – kazao je u intervjuu za Le Monde.
Sa samo trinaest godina prijavio se na regionalno natjecanje za bubnjare i osvojio treće mjesto. Prešao je na klavir kad je shvatio da će njime privlačiti mnogo više pažnje. Zaintrigirala ga je jazz glazba, pa se priključio jazz bendu G-Unit s kojim je, kad mu je bilo 19, otputovao na turneju po Skandinaviji. Po povratku je osnovao svoj prvi bend Toto e i Tati. Izvodili su tuđe pjesme po restoranima, pubovima i kafićima. Jedan od prijelomnih trenutaka dogodio se 1974. godine, kada je upoznao tekstopisca Vita Pallavicinija. Napisali su pjesmu "Afrika" koju je otpjevao Francuz Joe Dassin. Pjesma je postala svjetski hit, pa je Dassin pozvao Cutugna da mu napiše još nekoliko skladbi. Nakon toga počele su mu stizati i druge ponude, pisao je tekstove za pjevače poput Adriana Celentana, Miguela Boséa, Joea Dassina, Dalide, Johnnyja Hallydaya, Mireille Mathieu, Ornellu Vanoni, Domenica Modugna, Claudea Françoisa, Gigliolu Cinquettija, Gérarda Lenormana... Kako nije htio zapostaviti vlastitu pjevačku karijeru, zajedno s Linom Lositom i Mariom Limongellijem osnovao je bend Albatros. Prije točno 50 godina Albatros je debitirao na glazbenom festivalu u Sanremu, završivši na trećem mjestu s pjesmom "Volo AZ 504". Snimili su i uspješnicu "Santamaria de Portugal", a onda se 1978. Cutugno odlučio na solo karijeru. Albatros se raspao.
Toto se posvađao sa svojim prijateljem Pallavicinijem i dugo nije mogao ni sjesti za klavir. Prvi solo hit bio mu je "Donna donna mia", a 1979. Adrianu Celentanu napisao je prvi njegov hit "Soli" koji je završio na broju jedan talijanskih top ljestvica. Cutugno se 1980. vratio u Sanremo i pobijedio s pjesmom "Solo noi", a tri godine kasnije bio je peti s "L'Italiano", koja je izvorno bila namijenjena Celentanu koji ju je odbio jer se, kako je objasnio, nije osjećao ugodno pjevajući refren "Sono un italiano vero" (Ja sam pravi Talijan).
– Ne moram pjevati da sam pravi Talijan jer ja to već jesam – rekao je. "L'Italiano" je bila posebno popularna pjesma među talijanskim iseljenicima, nešto kao "Dalmatinac" Mladena Grdovića među Hrvatima u dijaspori. Unatoč uspjehu, kritika ga, baš kao što je i rekao nakon pobjede u Zagrebu, nije štedjela.
– Nazvali su me ulizicom, nekim tko pokušava pobijediti igrajući na emocije. Pa dobro! Ja jednostavno mislim da sam autentičan. Za mene, pjesma može biti jednostavnija ili teža, ljepša ili manje lijepa, ali nikada nešto što ne osjećam i ne doživim u sebi – branio se. Uvijek je, govorio bi, pričao priče u svojim pjesmama. Pjesme se razlikuju prolaskom desetljeća. – Život vam daje emocije, a emocije koje ste doživjeli u prošlosti bile su drugačije od onih koje doživljavate danas – rekao je pjevač koji je i kao tinejdžer bio omiljen među djevojkama, ne samo zbog izgleda nego i zbog glazbe. Bio je i romantičar. Prvi put se, kako je ispričao, zaljubio kad je imao 14 godina. Negdje u to vrijeme zaljubljenosti napisao je i prvu skladbu "La strada dell'amore", posvećenu simpatiji. Bio je sramežljiv.
– Uvijek sam bio sramežljiv. S 18 godina prvi put mi je djevojka rekla da sam zgodan dečko, a ja sam pocrvenio i ostao u čudu nekoliko dana – ispričao je. Često je nastupao u Sjedinjenim Državama, a tri puta i u Australiji, gdje također živi puno talijanskih iseljenika. Na Sanremu je nanizao šest drugih mjesta s pjesmama "Serenata", "Figli", "Emozioni", "Le mamme", "Gli amori" i "Come noi nessuno al mondo", pa su mu nadjenuli nadimak "Vječni drugi". Njegov je i tekst za hit "Canzone d'amore" koji su izveli Ricchi e Poveri. Okušao se, i to uspješno, i kao voditelj. Od 1987. godine s Linom Banfijem vodio je nedjeljnu televizijsku emisiju, a zajedno s Gigliolom Cinquetti, prvom talijanskim pobjednicom na Eurosongu, vodio je natjecanje za pjesmu Eurovizije 1991. koje je održano u Rimu. Bio je popularan i u Njemačkoj, Španjolskoj, Rumunjskoj, Turskoj i posebno Rusiji, gdje je 2013. izveo "L'Italiano" uz pratnju Zbora Crvene armije.
– Rusija mu je bila kao druga domovina. Jedina zapadnjačka zabava koju su ruske televizije u to vrijeme emitirale bio je festival pjesama u San Remu, a Toto je često bio gost i bio je cijenjen – rekao je njegov dugogodišnji menadžer Danilo Mancuso. Nostalgične melodije podsjećale su na glazbene stilove istočne Europe, posebno Rusije, pa ga je tamošnja publika odmah prihvatila – dodao je Mancuso.
– Uspio je stvoriti melodije koje su ostale zaglavljene u umu i srcu publike. Refreni njegovih najpopularnijih pjesama su toliko zarazni – rekao je menadžer koji je s pjevačem surađivao dva desetljeća. I Tota je iznenadila popularnost među Rusima.
– Ali isto je u Ukrajini, Albaniji, Poljskoj, Gruziji, Azerbajdžanu, Kazahstanu, Egiptu, Izraelu... Mislim da pjesma, melodija i talijanski jezik imaju nenadmašan šarm – kazao je glazbenik koji je prvi put posjetio SSSR 1985. i tijekom gotovo tri tjedna održao čak 28 koncerata. Na nekima se okupilo na stotine tisuća obožavatelja. U proljeće 2006. organizirao je koncert u Moskvi s programom "Benefit in the Circle of Friends". Pridružili su mu se poznati ruski pjevači poput Diane Gurtskaje, Tatjane Ovsienko, Svetlane Svetikove, Igora Nikolajeva... Zbog ljubavi prema Rusiji u ožujku 2019. skupina političara iz ukrajinskog parlamenta pokušala je spriječiti njegov nastup u Kijevu. Cutugno je odbacio optužbe da podržava rusku okupaciju Krima 2014., rekao je da je apolitičan i podsjetio da je odbio nastupiti na Krimu nakon okupacije. Na kraju je ipak nastupio u Kijevu. U ljeto 2019. održao je jedan od svojih posljednjih nastupa uživo, kao gost na Jovanottijevoj turneji. Umro je od raka u bolnici San Raffaele u Milanu 22. kolovoza 2023., u dobi od 80 godina.
Bolest se prvi put pojavila 2007. godine i uspio ju je tada otkriti na vrijeme zahvaljujući nagovoru prijatelja pjevača Ala Bana da ode na pregled zbog problema s prostatom. Operiran je.
– Život je Božji dar, uživam u njemu. Bez da ikome naudiš, ne treba biti licemjeran. Imam loš karakter, ali imam prekrasnu dušu – rekao je u jednom od intervjua nakon liječenja. No, zloćudna se bolest vratila. S njime je do zadnjeg trena bila supruga Carla kojom se oženio 1971. Novinarima je, kad je već bio zvijezda, govorio da je monogaman. Carla i on nisu imali djecu, no sina je dobio sa stjuardesom Cristinom s kojom je imao avanturu. Carla je novinarima rekla da ju je vijest o izvanbračnom sinu i ljubavnici šokirala, no oprostila mu je preljub.
– Carla me mogla izbaciti iz kuće, ali nije. Naprotiv, prvo što mi je rekla bilo je da priznam svog sina i dam mu svoje prezime – rekao je Talijan.