Njihova je glazba premostila ukuse raznih generacija, no valja priznati da je zagrebačka momčad kreativne vrhunce dosegnula na prijelazu iz 70-tih u 80., na albumima "Gradske priče" i "Vruće igre" (pa čak i na prva dva, neopravdano podcijenjena albuma). U razdoblju koje pokriva ova oproštajna dvostruka retrospektiva Hus je već zapao u beskrajni blues srednjih godina iz kojega je crpio inspiraciju do zadnjega dana.
Tako će ovih trideset pet pjesama sažeti Valjkov autorski i izvođački modus operandi na najkoncizniji način.
(Pre)glomazna produkcija i široki refreni pogodni za zborno pjevanje u svakoj rasprodanoj dvorani koja im se nađe na putu precizno ocrtavaju put grupe koja se na domaćoj pop i rock sceni održala dulje nego je itko uspio predvidjeti. (D. L.)