U Las Vegasu, gradu u kojem je "bling-bling" estetika sastavni dio genetskog koda i čiji ritam obilježava zvuk slot-aparata, smjestila se radnja posljednjeg filma Gije Coppole – "Posljednja zabavljačica". Važni su ovdje i Las Vegas, i blještavilo, i šušur, i svi veličanstveni kostimi, i predstave, i showovi i sva hiperbola koju taj grad u sebi nosi jer kao da je cijeli taj paket glumac, odnosno izvođač koji ravnopravno sudjeluje u izgradnji ove filmske priče. Jer, što se dogodi kada se sve to ugasi, kada sve maske i osmijesi s pozornice izgube svoju publiku?
Upravo će nam odgovor na to pitanje dati Pamela Anderson, koja se našla u ulozi glavne junakinje Shelly, a za koju mnogi kritičari kažu da joj je uloga karijere. Shelly je tzv. "showgirl", odnosno performerica i zabavljačica koja već trideset godina pleše i živi na sceni. Burleskni show koji je srastao s njom i ona s njim sada se gasi, a s njim se gasi i život kakav je poznavala. "Posljednja zabavljačica" nije klasična priča o padu i povratku. Ovo više služi kao tiha meditacija o prolaznosti i o tome tko je čovjek kada izgubi ono po čemu se definirao. Coppola snima lagano i strpljivo. Kao da je uspjela pronaći pukotinu koja vodi daleko od početno opisanog blještavila Las Vegasa. Vizualni identitet filma gradi se na kontrastima. S jedne strane tu su neonska svjetla, kostimi i glazba. S druge, imamo tišinu prazne dvorane, hotelske sobe, pusta parkirališta. Kameru često zamućuje rub kadra pa izgleda kao da se gleda kroz sjećanja, a ne stvarnost. Taj efekt stvara osjećaj da je sve što vidimo već pomalo nestalo, da gledamo grad koji je zapravo kulisa. Kamera pažljivo i detaljno promatra i kao da nas uči gledati Shelly onako kako i ona sama sebe pokušava gledati; bez kostima, bez šminke, bez maske. Potpuno ogoljeno i ranjivo. Da postoji samo scenarij za ovaj film, vjerojatno bi Pamela Anderson mnogima bila prva asocijacija za ulogu Shelly. Daleko od stereotipa, od plićina i filmova koji osim zabave i razonode ne donose nikakvu drugu vrijednost (što nije uvijek nužno loše), Anderson glumi s jednom krhkom suptilnošću. Glumi kao da priča svoj vlastiti život. U minimalističkim gestama, u osmijehu koji je tu kao brana bujici suza, u drhtavom glasu, u nesigurnosti koju kao zvijezda blještave pozornice ipak ima, ona gradi lik žene koja svoju snagu krije baš u krhotinama vlastitog postojanja. Svakako joj je sjajna partnerica u glumačkoj izvedbi i Jamie Lee Curtis, koja glumi Annette, dugogodišnju prijateljicu s kojom je prošla između tolikih životnih Scila i Haribdi.
"Posljednja zabavljačica" nije priča o spektaklu, nego o onome što ostaje kad se reflektori ugase. Dok nas vodi kroz svjetla i sjene Las Vegasa, film nas zapravo podsjeća na pitanje koje vrijedi i daleko od pozornice: tko smo kad ostanemo sami, bez kostima i bez publike?
Kratki, Njemačka, 14 min Režija: Robin Kirsch Glumci: Albert Janssen, Elias Grünthal
Fjaka, pomalo, laganini nisu samo (gotovo) neprevodive riječi, one su kompas i stil života. Nešto kao u svijetu toliko obožavana talijanska sintagma "dolce far niente". Upravo jednom od tih riječi bio je inspiriran i mladi njemački filmski autor Robin Dirk Kirsch, koji je snimio kratki igrani film "Laganini". Film je bio prikazan na nedavnom vukovarskom filmskom festivalu, odakle se doma vratio s titulom pobjednika. U kadrovima simetrične kompozicije koji u svom minimalizmu izgledaju kao da su rađeni prema nekom filmskom feng shuiju, uz mirnoću i spokoj koji donosi stalan prikaz rijeke, "Laganini" bez ijedne izgovorene riječi uspješno prenosi svoju željenu poruku: važno je (znati) usporiti, zastati, ne žuriti. Važna je prisutnost i svjesnost. Kroz dva lika – jedan stariji gospodin, očito iskusniji, i jedan mladi dečko, nemiran i nestrpljiv – "Laganini" je misao o važnosti strpljenja prikazao pecanjem. Upravo zahvaljujući toj i takvoj metafori, "Laganini" izgleda, barem što se tiče očitosti pouke, kao ekranizirana basna. Koncizno je ovo i precizno, scenski jasno i čisto kratko, ali slatko ostvarenje čiji je najveći adut svakako njegova vizualna izbalansiranost.Laganini (VFF)
