U svijetu u kojem dominira digitalni streaming, tržište vinilnih ploča doživljava nevjerojatan procvat, a internetska platforma Discogs postala je glavno središte za lov na rijetke primjerke. Njihov najnoviji godišnji izvještaj za 2025. godinu otkriva popis najskuplje prodanih vinila, a iznosi koji su postignuti svjedoče o strasti koja nadilazi puko slušanje glazbe.
Na samom vrhu ovogodišnje liste našao se pravi komad punk povijesti, sedmoinčni singl "Vengeance" benda The Fix, koji je prodan za 15.000 dolara. Ovo izdanje, tiskano u samo dvjesto primjeraka, postalo je sveti gral za kolekcionare. Odmah iza njega smjestio se masivni box set grupe Led Zeppelin, koji obuhvaća cijelu njihovu diskografiju na četrdeset osam jednostranih ploča, a prodan je za 13.500 dolara.
Treča pozicija pripala je prvom britanskom mono izdanju debitantskog albuma Please Please Me grupe The Beatles koje je bilo dostupno u prodaji samo nekoliko tjedana tijekom 1963. godine. Album je prodan za 9 864 dolara.
Ultrarijetki singl Boney Maronie / Packing Up soul pjevača Damona Foxa iz Philadelphije s početka šezdesetih godina prošlog stoljeća dosegnuo je cijenu od 8 500 dolara p je tako četvrti, a na petom mjestu je ploča The Beatles and Frank Ifield On Stage iz 1964. s cijenom od 8 000 dolara.
Na popisu su i AC/DC, čak dva puta: promotivni primjerak njihovog debitantskog singla "Can I Sit Next To You, Girl" iz 1974. prodan za 7.000 dolara, dok je rijetka "splatter" varijanta live albuma "If You Want Blood You've Got It" postigla cijenu od 5.523 dolara.
Kada se ovi iznosi stave u perspektivu, postaju još impresivniji. Za 15.000 dolara, koliko je plaćeno za singl The Fixa, bez problema se može kupiti sasvim solidno opremljen gradski automobil. Ova usporedba zorno prikazuje koliko duboko seže strast kolekcionara i koliko su spremni uložiti u fizički komad glazbene povijesti. Ne radi se tu više samo o glazbi, već o posjedovanju rijetkog i ekskluzivnog predmeta čija vrijednost, kako kulturna tako i financijska, s vremenom samo raste.
Dakle, unatoč dostupnosti glazbe na dlanu, popularnost vinila ne jenjava, a razlozi su višestruki. Mnogi audiofili tvrde da vinil nudi topliji, bogatiji i autentičniji zvuk u usporedbi s komprimiranim digitalnim formatima. Postoji nešto ritualno u cijelom iskustvu: držanje velikog omota u rukama, postavljanje ploče na gramofon i spuštanje igle. To je taktilno i svjesno iskustvo koje stvara dublju vezu s glazbom. Osim toga, omoti ploča su sami po sebi umjetnička djela, a veći format omogućuje da vizualni identitet albuma dođe do punog izražaja. Upravo ta kombinacija zvuka, fizičkog iskustva i vizualne umjetnosti, uz uzbuđenje potrage za rijetkim primjercima, čini vinil vječnim formatom koji prkosi digitalnom dobu i nadahnjuje generacije kolekcionara.
Iako obožavam vinil i imam popriličnu kolekciju većinom prvih izdanja, ovo je čisto snobovko kolekcionarstvo i snobizam kakvog ima u svemu od poštanskih maraka do automobila i satova.