Kao jedan od dva hrvatska koji su ušli u konkurenciju Velikog natjecanja kratkometražnog filma na Animafestu prikazuje se i „Priredba” Ane Horvat koji je, rekla je autorica, komadić njezina sjećanja sa školske priredbe iz 80-ih gdje se susrela s dotad joj nepoznatim svijetom odraslih.
Radnja je smještena u sredinu osamdesetih godina prošlog stoljeća, na tipičnu pionirsku priredbu u Jugoslaviji koja je pred zadnjim trzajima prije raspada. Nižu se pjesme i recitacije, politički govori, a jedna djevojčica primjećuje nepoznatog čovjeka u publici koji se ponaša neprimjereno.
„Film je sniman prema stvarnom događaju, pionirskoj priredbi, izmjenjuju se točke, zbor je pjevao, djeca recitirala, a ima i kratki politički govor. Jedna djevojčica stoji na pozornici i promatra pervertita koji u publici vrši nedoličnu radnju, a ona ne razumije što se događa””, rekla je Horvat za Hinu.
„Sve je to vrlo začudno, ali ostane na tome. To je film o prvom odrastanju, susretu s odraslim životom kroz političke stvari koje se spominju, priredbu s pionirskim maramama i slično. To nikako nije uvod u seksualnost ili trauma nego više neobičnost svijeta koja se prezentira djetetu”, objasnila je.
Dodala je kako film prestaje u 1985. i on nije povijesni ili politički film o Jugoslaviji već jedan dan u toj godini, komadić sjećanja iz gledišta jedne djevojčice. „Htjela sam da film bude jako neutralan jer je to bilo u prošlosti, nešto je bilo dobro, nešto loše, a svijet je danas toliko drugačiji da to čak nije više ni bitno.”
Po njezinim riječima, bilo joj je zanimljivo povezati taj događaj s pjesmama i recitacijama koje su se tada pjevale, prikazati sudar dvaju svjetova, pa film istovremeno tematizira perverziju i vrijeme kraja Jugoslavije, čemu pristupa isključivo iz dječje perspektive.
Napomenula je kako su se tisuće stvari događale u tih sat vremena priredbe, možda nitko drugi nije ni vidio ono što ona jest, nije niti poznavala tog čovjeka iako je riječ o manjoj sredini, a i nije razumjela što se događa pa nije niti doživjela traumu.
Govoreći kao autorica šest kratkih animiranih filmova rekla je da zasad nema želju za dugometražnim filmom, jer svaka priča zahtijeva svoje trajanje i nema potrebe da bude duža. „Volim sažetost, a ne kada netko nepotrebno produljuje film. Naravno on mora biti filtriran, svaki kadar je važan i nema nepotrebnih kadrova i mlaćenja prazne slame”, napomenula je.
Ana Horvat (Zagreb, 1977.) diplomirala je 2003. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na nastavničkom odjelu, u kiparskoj klasi profesora Mire Vuce. Bavila se skulpturom, fotografijom, instalacijama i videoumjetnošću.
Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Radi kao animatorica na autorskim animiranim filmovima raznih produkcijskih kuća u Zagrebu. Autorica je animiranih filmova Crvenkapica, još jedna (2012), Razgovor (2015) i Izlet (2021), a redateljica je filmova Crvena jabučica (2018) i Glazbene čarapice (2023).
„U dvadesetima sam izlagala kiparske i video radove, voljela bih se time i dalje baviti no prestala sam jer tamo nisam našla svoje mjesto, kao što jesam u animaciji”, rekla je.
Film je Animafestu imao svjetsku premijeru, a nakon festivala distributer ga planira prikazati i drugdje. „ Moj posao je gotov, mogu mu samo poželjeti sreću, ali baš me zanima kome će film biti zanimljiv, jer je tema usmjerena na publiku koja je moja generacija ili je iz istočnog bloka”, dodala je.
„Priredba” će se moći pogledati na Animafestu i u subotu, 13. lipnja.
Pričate o ženi i njezinom crtiču a nigdje barem slika te žene da vidimo kako ta žena izgleda.