Kočulanski barokni festival

Opera koja je prije tristo godina "potaracala" Europu, stigla u Korčulu i Velu Luku

Foto: Zvonimira Ferina
La serva padrona na Korčuli
Foto: Zvonimira Ferina
La serva padrona na Korčuli
Foto: Zvonimira Ferina
La serva padrona na Korčuli
05.09.2023.
u 15:41
Pergolesijevu "Služavku gospodaricu" pripremili su čembalist i dirigent Pavao Mašić i redatelj Dražen Šivak tako da se prati otvorenih usta kao najnapetija ljubavno-akcijska komedija
Pogledaj originalni članak

Zahvaljujući umjetničkoj družini Opera B.B., ovoga su ljeta, krajem kolovoza, u Korčuli bile izvedene tri opere: najprije od zaborava oteta i rekonstruirana komična opera "Opsada Korčule" engleskog skladatelja Samuela Arnolda iz druge polovice 18. stoljeća, potom Léharova opereta "Vesela udovica", a onda i Zajčev "Nikola Šubić Zrinjski". Naravno, sve u komornom formatu, u ambijentu ljupkog korčulanskog strarogradskog trga ispred crkve sv. Justine.

Sinoć je, pak, važan i velik glazbenoscenski iskorak napravio i Korčulanski barokni festival, koji traje od 1. do 17. rujna u mnogim mjestima otoka Korčule i susjednog poluotoka Pelješca.

Zbog bure ipak ne na Trgu sv. Justine, nego na pozornici korčulanskog Centra za kulturu, održana je prva festivalska operna premijera, odnosno, "premijerica", kako ju je od milja nazvao čembalist i dirigent Pavao Mašić.

Izvedeno je, naime, najslavnije i najizvođenije "djelce" u povijesti operne umjetnosti "La serva padrona", koju je Giovanni Battista Pergolesi skladao kao dvodijelni intermezzo koji je trebao zabaviti publiku u pauzama između činova njegove velike opere "Il prigionier superbo".

Međutim, velika "opera seria" se na premijeri 1733. godine baš i nije dojmila napuljske publike i ubroz je pala u zaborav. Ali "La serva padrona", jetka i britka priča o služavki koja postaje gospodarica svoga gazde i njegova doma, smjesta je postala i do dana današnjeg ostala hit.

Djelce koje je uzbunilo i osvojilo Pariz

"Možda zato što je tako kratka i spektakularna", kaže Pavao Mašić, objašnjavajući da je njena uloga u vrijeme kad je skladana bila poput dva seta reklama između činova ozbiljne opere. Međutim, "La serva padrona" je napravila bum i ubrzo stigla i do Pariza gdje je izazvala pravu revoluciju, pa i nerede, sukobe između poklonika komične opere, među kojima je bio i Rousseau, i onih Francuza koji su smatrali da opera može i smije biti samo ozbiljna i uzvišena, pa su napuljsku novotariju smatrali svetogrđem.

Pobijedili su oni prvi. Maestro Mašić, koji je temeljito proučio njenu povijest, kaže kako je Pergolesijevo djelce "potaracalo" i Pariz i postalo preteča i uzor novom žanru "opere comique" kojom će upravo francuski skladatelji osvojiti i zaraziti cijelu Europu.

Za njenu je izvedbu potreban mali ansambl, tek dvoje pjevača, jedan pantomimičar i mali orkestar od desetak gudača s čembalom. Zato su je nerijetko izvodile putujuće družine koje bi onodobni velikaši znali unajmiti da nastupe u njihovim vrtovima i parkovima, a publika bi dolazila i gledala ih iz svojih kočija. Rekli bismo danas – "drive in opera"!

Nije marljivom maestru Mašiću bila izazovna i uzbudljiva samo povijest "Služavke gospodarice", nego još više njeno postavljanje kojeg se prihvatio s glazbenicima Hrvatskog baroknog ansambla, sjajnim mladim pjevačima sopranisticom Nikolinom Hrkać i baritonom Marinom Čargom u ulogama Serpine i Uberta, glumcem Boris Barukčićem te redateljem Draženom Šivakom.

Kostime je kreirala Dženisa Pecotić, a scenografiju Mihovil Depolo s likovnim intervencijama Tihane Cizelj.

Maestro Mašić se slaže s kolegom Čargom koji je primijetio kako su recitativi i dijalozi ove operice potpuno mediteranski, dalmatinski, kao da sluša kroz otvorene prozore žestoku ljubavno-bračnu prepirku na nekom našem otoku.

Suradnja s Draženom Šivakom bila mu je naročito uzbudljiva, jer riječ je o redatelju i glumcu koji je, kako Mašić kaže, perfekcionist u svakom detalju, vrlo ugodan za suradnju, a pritom, zbog vlastitog bavljenja klaunskim vještinama i fizičkim teatrom u stanju vlastitim tijelom i mimikom pokazati pjevačima-glumcima sve što od njih traži.

A traži puno, kako u recitativima, tako i u arijama, za vrijeme kojih se stalno nešto događa, zahvaljujući i nijemoj ulozi sluge koji je izvrsno iskorišten kao dramaturški element i faktor komedije zabune, prevare i Serpininih prepredenih lukavština.

Budući da bi projekcija hrvatskog prijevoda talijanskog bila produkcijski prezahtjevna, Mašić je za publiku sastavio i tiskani sažetak kao vodič kroz svaku scenu predstave.

Međutim, prštava glazba, koja nagoviješta vokalne vatromete Rossinijevih arija, govori mnogo sama za sebe.

Najesen predstava i u Zagrebu

Dio scenografije je i jedan paravan iza kojeg se dvoje baroknih junaka na kraju preobražavaju u... neka to iznenađenje ostane skriveno za publiku koja će "La servu padronu" večeras, 5. rujna, moći gledati u Veloj Luci, a kasnije ove jeseni i u Zagrebu, u kazalištu Kerempuh, u okviru koncertne sezone Hrvatskog baroknog ansambla.

U svakom slučaju, kako nam je uoči premijere rekao maestro Mašić, svi su se pripremajući ovu produkciju izvrsno zabavljali, što je najbolje jamstvo da će na isti način u "Služavki gospodarici" uživati i publika, otvorenih usta, napeto prateći što će se u svakom sljedećom trenutku dogoditi kao u najnapetijem akcijskom filmu.

A kad su se već otisnuli i u glazbeno-scenske vode, maestro Mašić kaže da će uzbudljivih djela glazbenog teatra biti i u sljedećim sezonama Hrvatskog baroknog ansambla, kao i sljedećim izdanjima Korčulanskog baroknog festivala.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.