"Mirisi, zlato i tamjan" u Gavelli

Odlična Anja Šovagović Despot i Filip Križan čvrsto drže Ogrestinu predstavu, no neki redateljski potezi ostaju nerazumljivi

Foto: Nina Đurđević
Odlična Anja Šovagović Despot i Filip Križan čvrsto drže Ogrestinu predstavu, no neki redateljski potezi ostaju nerazumljivi
24.04.2026.
u 14:15
"Mirisi, zlato i tamjan" i danas otvaraju mnoge teme s kojima se možemo poistovjetiti, govore o ženi koja ima sto godina, ali odbija umrijeti, ženi koja je bila bogatašica, vlasnica zamalo cijelog otoka, kojoj je komunistička vlast sve oduzela i zadnjih deset godina zapravo živi zbog ljudi koji se o njoj brinu
Pogledaj originalni članak

Gotovo je nemoguće definirati roman "Mirisi, zlato i tamjan" Slobodana Novaka, iako se analize pišu još od 1968. kada je objavljen. A svi koji se sjećaju antologijske predstave Teatra &TD u režiji Božidara Violića u prvom će redu pričati o Ivici Vidoviću kao Malom (prvi je ulogu igrao Izet Hajdarhodžić) te o Nadi Subotić kao Madoni. Već je tada bilo jasno da taj složeni roman u kazališnoj adaptaciji u prvom redu ovisi o osovini Mali – Madona. I naravno dramatizaciji.

Dramsko kazalište Gavella vratilo se ovom naslovu nakon pune 32 godine, jer &TD-ovska predstava je igrala od 1974. do 1994. i odmah na početku treba reći da je donijela na scenu upravo te ključne sastojke. Novu dramatizaciju radio je Tomislav Zajec, majstor koji i najsloženije štivo pretvara u protočni dramski tekst, a u glavnim su ulogama Filip Križan i Anja Šovagović Despot, prvakinja Gavelle, koja je ovom ulogom proslavila (velikih) četrdeset godina vjernosti svom matičnom kazalištu.

"Mirisi, zlato i tamjan" i danas otvaraju mnoge teme s kojima se možemo poistovjetiti, govore o ženi koja ima sto godina, ali odbija umrijeti, ženi koja je bila bogatašica, vlasnica zamalo cijelog otoka, kojoj je komunistička vlast sve oduzela i zadnjih deset godina zapravo živi zbog ljudi koji se o njoj brinu. To su Mali i njegova supruga. On je intelektualac, invalid Drugog svjetskog rata, čovjek koji pokušava pisati, ali je sve što zapiše nekako u oštroj kontri sa sistemom koji vlada, a o Madoni se brine jer mu je kao dječaku i mladiću platila školovanje. Madona je tek naoko dementna, on posve izgubljen u vlastitim mislima i danima kada mu žena ode u Zagreb posjetiti djecu koja tamo studiraju. Zajec naglašava taj sukob prošlosti i sadašnjosti, osjećaj izgubljenosti, samoće... mogao bi to biti baš i neki današnji otok.

Ipak ovo nije vremenska aktualizacija romana, već se ta misao o ljudima koji tiho i izgubljeno umiru oko nas, nameće sama od sebe. Štoviše, scenograf Stefano Katunar i kostimografkinja Tea Bašić Erceg čvrsto su usidrili priču u tu 1968. kako ju je Slobodan Novak napisao, u vrijeme kada Europa vrije od studentskih nemira, a mnogi se (posebno roditelji studenata) boje što se dogoditi kada oni stignu u socijalističku Jugoslaviju.

Predstavu je režirao Zrinko Ogresta i to je njegova prva kazališna režija. Utisak je da je ovdje povukao neke posve nerazumljive redateljske poteze. Pri tome je najvažnija njegova odluka da krevet u kojem leži Madona u određenim trenucima gurne u stranu, te ona postaje nevidljiva gledateljima. Za to nema baš nikakvog razloga i to ne samo zato što je ona svojevrsno sidro, ali i turbina cijele priče. Kada se već odlučio da prizor u kojem nemoćna starica koja ne može ustati iz kreveta mokri u kahlicu režirati na sceni, zaista je teško dokučiti zašto je u pojedinim trenucima s nje sklanja. Tim više jer je Anja Šovagović Despot u takvoj glumačkoj kondiciji da joj zaista ne trebaju ti predasi, a neke od svojih replike i izgovara s te skrivene pozicije.

Isto tako redatelju na dušu ide i činjenica da je Nela Kocsis u ulozi prve susjede Erminije posve nerazumljiva, iako je na predstavi radila i jezična savjetnica Albina Andreškić. Poprilično su značenjem 'neprohodni' i videoisječci koje je također režirao Ogresta, a snimio Radislav Jovanov Gonzo. Problemi s razumljivošću jednog lika ovdje su pojačani činjenicom da se radi o likovima koji tvore sliku društva koje okružuje Madonu i Malog i svaki od njih im posve jasnu zadaću. Draga odlične Ivane Roščić ovdje je žena koja empatije ima za sve, te je praktički jedini pozitivan lik priče. Ako Malog i Madonu ostavimo po strani, svi ostali, poput lešinara, pokušavaju profitirati na smrti, bilo da se radi o srebrnim svijećnjacima ili posudi u koju Madona prazni crijeva, ali bila bi idealna za soljenje srdela. Te ostale tumače: Boris Svrtan kao gramzljivi liječnik koji će za srebro ponuditi i eutanaziju, Siniša Ružić uvjerljiv kao težak koji (lažno) vjeruje u prošle vladare, Ivica Pucar kao poštar, Ivan Grčić kao svećenik i Lana Meniga kao pripravnica u samostanu. Anja Šovagović je do u detalja promišljena, odlična kao stogodišnjakinja, a Filip Križan isto tako precizan Mali, te njih dvoje čine čvrst glumački temelj predstave, koju redatelj nije izdigao ostalim elementima.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.