Nakon niza eksperimentalnih i narativno apstraktnih filmova, legendarni američki redatelj Terrence Malick vratio se s filmo "Skriveni život" onome što mnogi kritičari smatraju njegovim najstrukturiranijim i najsnažnijim ostvarenjem još od kultne "Tanke crvene linije".
Film nas vodi u idilično austrijsko selo St. Radegund, visoko u Alpama, gdje seljak Franz Jägerstätter (August Diehl) živi jednostavan i skladan život sa suprugom Franziskom (Valerie Pachner) i njihove tri kćeri.
Njihova svakodnevica ispunjena teškim radom na polju i dubokom povezanošću s prirodom, brutalno je prekinuta izbijanjem Drugog svjetskog rata. Kada dobije poziv za vojnu službu u Wehrmachtu, Franz, vođen nepokolebljivom katoličkom vjerom, donosi sudbonosnu odluku: odbija položiti zakletvu vjernosti Adolfu Hitleru.
Ta odluka pokreće lavinu posljedica. Suočava s golemim pritiskom ne samo od strane nacističkih vlasti, već i od svojih susjeda, sumještana pa čak i lokalnog svećenika, koji ga nagovaraju da odustane od svojih principa kako bi spasio život i zaštitio obitelj. No, on ostaje čvrst, svjestan da bi služenje zlu bilo veća izdaja od bilo koje kazne koja ga čeka. Njegova borba postaje unutarnja, duhovna bitka između vjere i straha, a njegova supruga, unatoč tome što je s djecom izopćena i prezrena, postaje njegov jedini, ali najčvršći oslonac. Njihova ljubav, sačuvana kroz pisma koja su razmjenjivali dok je on bio u zatvoru, čini emocionalnu srž ovog trosatnog epa, a upravo su ta pisma poslužila kao temelj za Malickov scenarij.
Vizualno, film je pravo remek-djelo. Direktor fotografije Jörg Widmer, dugogodišnji Malickov suradnik, koristi širokokutne leće kako bi stvorio osjećaj istovremene ljepote i tjeskobe, prikazujući Alpe kao rajski vrt koji je nagrižen sjenom nadolazećeg zla. Kao i u svim Malickovim filmovima, priroda nije samo pozadina, već aktivni sudionik čija postojanost i cikličnost stoji u oštrom kontrastu s ljudskim ludilom.
Glumačke izvedbe su izvanredne, a kemija između Augusta Diehla i Valerie Pachner toliko je opipljiva da njihova ljubav i patnja postaju gotovo fizički osjetne. Kroz njihove poglede i dodire, Malick uspijeva prenijeti dubinu veze koja nadilazi smrt. U filmu se u svojim posljednjim ulogama pojavljuju i glumački velikani Michael Nyqvist kao biskup, te Bruno Ganz kao sudac. Glazbu potpisuje James Newton Howard, a isprepliće je s djelima klasičnih skladatelja poput Händela i Dvořáka, stvarajući transcendentnu zvučnu kulisu koja dodatno naglašava duhovnu dimenziju žrtve glavnog lika.
Iako je snimanje filma završeno još 2016. godine, Malick, poznat po perfekcionizmu, proveo je gotovo tri godine u montaži. Ta duga postprodukcija potaknula je glasine o tome hoće li film ikada biti dovršen. Konačno, premijerno je prikazan u natjecateljskom programu Filmskog festivala u Cannesu 2019., gdje je dočekan ovacijama. Iako mu je izmakla Zlatna palma, osvojio je dvije važne nagrade: Nagradu ekumenskog žirija, koja se dodjeljuje filmovima koji promiču duhovne vrijednosti, te nagradu François Chalais za djelo koje najbolje odražava novinarske vrijednosti.
Kao i većina Malickovih djela, "Skriveni život" izazvao je podijeljene reakcije. Dok ga je većina kritičara proglasila remek-djelom, dio publike smatrao je njegovo trajanje od gotovo tri sata i spor, meditativan tempo previše zahtjevnim i zamornim. Jedna od zamjerki odnosila se i na odluku da glavni likovi, Austrijanci, govore engleski jezik, dok su sporedni likovi i nacistički časnici govorili njemački. Ipak, i oni najkritičniji složili su se oko neporecive vizualne ljepote i snage središnje priče o moralnoj hrabrosti pojedinca.
Priča filma temelji se na stvarnim događajima. Franz Jägerstätter je zbog odbijanja služenja u Hitlerovoj vojsci giljotiniran devetog kolovoza 1943. godine u zatvoru Brandenburg-Görden, u dobi od 36 godina. Desetljećima je njegova priča bila gotovo zaboravljena, smatran je izdajnikom čak i u rodnom selu. Međutim, zahvaljujući naporima njegove supruge Franziske, koja je sačuvala njegova pisma, i kasnijim istraživanjima, njegova žrtva je naposljetku prepoznata. Katolička crkva službeno ga je rehabilitirala, a papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim mučenikom 2007. godine. Malickov film tako nije samo filmsko djelo, već i trajni spomenik čovjeku čiji je "skriveni život" postao snažan i univerzalan primjer otpora tiraniji.