Jedan od bendova koji su postigli najbolje rezultate u vrijeme pandemije bio je Marisol. Ne samo da su profitirali od opće stanke koja je zavladala na domaćoj sceni, nego su prvim albumom "Žene mape" 2021. stigli među albume godine na popisima kritičara i napravili sjajnu pop-ploču.
Drugi album "Riječi od šećera" (LAA) stigao je nakon četiri godine, što je neuobičajeno dugo razdoblje za ranu fazu karijere. No znajući u kakvim uvjetima rade glazbenici kod nas i kakav je izbor široke publike, čini se da je bilo opravdano dobro promisliti prije nastavka.
Nove pjesme na "Riječima od šećera", njih deset, do neke mjere nastavljaju tragom prvijenca, s bossanovom na kraju i početku, ali ima i promjena. Prije svega, što je opet povezano s domaćom situacijom, čini se da je bend odlučio nastaviti u komercijalnom smjeru koji bi ih mogao dovesti do nove publike u tzv. "testu drugog albuma", a on za mnoge može biti presudan. Primjerice, pjesma "Mazim se" komotno bi se mogla svrstati u najbolji dio opusa grupe Denis & Denis da ju je kojim slučajem davno snimila.
Paradoks, ali i pozitivan dio priče, odnosi se na činjenicu da su Marisol pragmatično odabrali prijemčiviji model zvuka naklonjenog synth-popu, danas zvanom synthwave, dok su pjesme istodobno napunili zanimljivim tekstovima koji govore o ozbiljnim temama kao što su odnosi, razočaranja, komercijalizacija života "na pretplatu", što se čuje već u stihovima uvodne pjesme "Azija" ("ne želim prazne priče, put do Azije").
"Riječi od šećera" u mnogim su trenucima spoj dobrih tekstova pjesama i protočne glazbe pogodne za podije plesnih klubova, što potvrđuje staru tezu da se ozbiljnije teme mogu podložiti, i u krajnjoj liniji "prodati", pristupačnom glazbom. Još je važnija sugestivna vokalna izvedba izvrsne Josipe Granić – primjer je i intimistička naslovna tema – a pjesme je oblikovao Erol Zejnilović uz koproducenta Antu Zvonimira Stamaća.