Nevjerojatno je koliko se naš svijet promijenio od 1964. godine do danas, baš kao što je nevjerojatno kako su u tim tektonskim promjenama država, društvenih uređenja, starenja, strelovitog razvoja tehnologija... mnoge stvari ostale iste. Svijet se mijenja, ljudi ne, naše emocije, nesigurnosti, ljubavi, težnje... i dalje su iste. Na toj premisi su dramaturg Vid Hribar i redateljica Marina Pejnović izgradili "Kratki izlet", novu predstavu Teatra &TD, nastalu po istoimenom romanu Antuna Šoljana.
Taj roman od početka prati loša "karma", jer u socijalizmu je tumačen kroz prizmu metafore, smatralo se da putovanje tematizira tada deklarativan put u bolju budućnost, a zapravo je riječ o romanu koji se ponajprije bavi odrastanjem, neizvjesnošću i strahovima ljudi koji moraju zakoračiti u svijet odgovornih pojedinaca, dok upravo oni na vlastitoj koži najjače osjećaju sve mane tog svijeta. I kao što roman junake vodi na putovanje Istrom, tako ova predstava, koja je zasigurno novi hit ovog kazališta koje muku muči s obnovom i prostorom za igru, vodi kroz prostore Studentskog centra, mjesta na kojem su odrastale generacije.
Sve počinje u menzi i to kroz formu pub-kviza u kojoj glumci predvode igrače, sastavljene od publike. Tu je odmah jasno kakav je ogroman posao Vid Hribar (koji potpisuje i izbor glazbe) napravio. Junaci, naime, imaju posve aktualne priče i probleme, a on ih je napisao vjeran Šoljanovu duhu i autorskom rukopisu. Marina Pejnović vješto publiku uvlači u priču i to ne načinom na koji je vodi kroz prostor i radnju; primjerice u scenama pub-kviza, dok su upaljena sva svjetla studentske menze jasan je stav "svi smo zajedno u toj priči", ali on je još jači u scenama mraka, kada glumci govore početne pozicije svojih likova. Dok publika sluša o tome kako su danas mladi osamljeni, siromašni, neodlučni, uhvaćeni u vlastitoj prošlosti..., nemoguće je te priče ne uspoređivati s vlastitom mladošću. I ta igra: mi i oni, mladost i zrelost, provlači se kroz cijelu predstavu i svoje veliko finale postiže u scenama starenja junaka, kada se lica mladih glumaca u videu (autorice Sare Salamon) pretapaju u lica njihovih starijih kolega (Dušan Gojić, Ivan Jončić, Damir Lončar, Zvonko Novosel i Alma Prica), a dojam je savršeno uvjerljiv. Takva režijska rješenja odlično slijede tajanstven, pa i mističan ton romana, a ovdje intenzivno vežu pažnju publike, baš kao što kostimografija, te posebno scenografija Petre Pavičić, odlično koriste svaki grafit, svaki mračan kut i otrcani djelić Studentskog centra.
Redateljica je za ovu predstavu okupila odličnu ekipu mladih glumca te im dodala i Ivana Maguda, koji, kao vječni student, "potpisuje" neke od najuzbudljivijih glumačkih dionica ove predstave. Mlade predvodi žestok i jasan Domagoj Ikić (glumac koji je prije nepunih mjesec dana zasjao u naslovnoj ulozi Arterarijeve predstave "Matija") te Nika Ivančić kao Ofelija. Uz njih Lav Novosel, Kristijan Peterlin i Jakov Zovko u svojim ulogama precizno govore o mukama odrastanja današnje mladosti.