Jutros je na zagrebačkom Trgu bana Jelačića održana posljednja izvedba „Tihe mise“, performansa umjetnice Arijane Lekić-Fridrih i Udruge Domino, točno tri godine nakon što je umjetnica prvi put stala pred skupine muškaraca koji svake prve subote u mjesecu mole na hrvatskim trgovima. Ono što je započelo kao umjetnički čin otpora, danas završava kao svjedočanstvo o društvu koje se nije pomaknulo ni milimetra naprijed.
„Tri godine upozoravamo na prijetnje, na incidente, na institucionalno ignoriranje — i tri godine gledamo kako se ništa ne mijenja. Nasilje nad ženama raste, institucije zakazuju, a javni prostor postaje slobodan teren za ekstremizam i zastrašivanje", kaže Arijana Lekić-Fridrih.
Umjetnica je, uz podršku nekolicine aktivistica, jutros položila 38 ruža za 38 žena ubijenih u Hrvatskoj u posljednje tri godine — svaka ruža za jedan izgubljeni život. „To je i podsjetnik na sramotu sustava koji ih nije zaštitio,“ poručuju iz Udruge Domino, naglašavajući da ne govore samo o prevenciji, nego o cijelom lancu institucionalnog propusta: od odgojno-obrazovnih kurikuluma i socijalnih službi do sustava zaštite i kažnjavanja.
"Tiha misa“ je tijekom tri godine prerasla u dokument urušavanja sustava — i, kako kažu organizatori, u dokaz šutnje države. „Vidjeli smo prijetnje, fizičke napade i pokušaje zataškavanja. Sve je dokumentirano, ali pomaka nema,“ kaže Lekić-Fridrih.
Upravo zato Udruga Domino najavljuje pokretanje sudskog postupka početkom siječnja. „Ako država ne reagira, ostaje nam pravosuđe. Ovo je posljednja granica koju želimo testirati prije nego što zaključimo da država više ne ispunjava svoju najosnovniju ulogu — zaštitu života svojih građanki,“ objašnjava voditelj udruge Zvonimir Dobrović.
No posljednja „Tiha misa“ ne znači i kraj borbe. „Ovo je možda posljednja izvedba u javnom prostoru, ali ne zato što odustajemo, nego zato što ulazimo u novu fazu otpora,“ poručuju iz Domina. „Sve što se događa već smo predvidjeli — ne zato što imamo nadnaravne sposobnosti, nego zato što je obrazac napada na ljudska prava isti u Hrvatskoj kao i drugdje.“
„Ne želimo živjeti u zemlji straha. Ne želimo šutjeti dok žene umiru, dok institucije okreću glavu, dok se ekstremizam normalizira,“ poručuju. Kada država zakaže — građani ne smiju šutjeti,“ zaključuje Arijana Lekić-Fridrih.
Prodavačica magle i izvlačiteljica novaca iz državnog proračuna za svoje devijantne udruge