U izjavama nakon objavljivanja albuma Leba i soli "Kao kakao" Vlatko Stefanovski pokušao je komercijalizaciju zvuka grupa pojasniti analogijom s tadašnjim albumom "So" Petera Gabriela. No, kao i njegovu slučaju, nikakva objašnjenja ni solidan prosjek hitova na "Kao kakao" nije mogao zanijekati činjenicu da se radilo o solidnom, ali do tada ponajmanje zanimljivom albumu Leba i soli.
Iz današnje perspektive, čini se da stvari i ne stoje tako loše, premda je ograničenosti kraćom formom pjesama ili vokalnim izvedbama, koje su uvijek bile najslabija strana grupe ("Kao kakao" bio je prvi album Leba i soli otpjevan od početka do kraja, bez instrumentalnih skladbi), narušena nekadašnja suptilnost sviračkog izraza. Spram tog blockbustera i najkomercijalnijeg albuma puno bolji mi je uvijek bio idući album Leba i soli "Putujemo", možda njihov najmanje popularan rad među masovnom publikom, ali ploča na kojoj su sjajno pomirili vokalne teme s odličnom svirkom i redom odličnim pjesmama.
"Putujemo" je 1989. puno uspješnije uspio pomiriti komercijalne namjere tog vremena sa sviračkom inspiracijom i poetikom grupe. S obzirom na to da je i taj album bio objavljen za Jugoton, trebalo je pričekati da se vinilno reizdanje pojavi u katalogu Croatia Recordsa i trgovinama, kao meni ponajbolji dio iz posljednjeg poglavlja rada jedne od najznačajnijih grupa bivše države. Postavu grupe činili su svi originalni članovi, Vlatko Stefanovski, Bodan Arsovski, Garo Tavijan i Kiril Džajkovski.
"Putujemo" je sniman u studiju M2 RTV Skopje početkom 1989., album je snimao dugogodišnji suradnik grupe Braco Zafirovski, a kao gosti na albumu su se pojavili Kaliopi, Koki Dimuševski, Zoran Jovanović Lima i Kire Kostov. Vinilno reizdanje sadrži osvrt glazbenog kritičara Zorana Tučkara i intervju makedonskog novinara Nenada Georgievskog s Vlatkom Stefanovskim, a uz tekstualne sadržaje knjižica donosi i do sada neobjavljene fotografije Georgija Hristovskog snimljene u proljeće 1989. godine na photo sessionu za album, kao i vrijedne dokumente o snimanju albuma iz arhive Brace Zafirovskog, producenta, snimatelja i koncertnog ton majstora grupe Leb i sol.