Pablo Larraín svoju je trilogiju o biografijama istovremeno i moćnih i samozatajnih, i plahih i utjecajnih žena okrunio pričom o Mariji Callas. Nakon što je snimio "Jackie" o Jackie Kennedy te "Spencer" o princezi Diani, u kojima ih je prikazao onako kako ih javnost nikad nije mogla vidjeti, odlučio je isto učiniti s jednom od najvećih, ako ne i najvećom opernom divom. Ono što je zajedničko ovim trima ženama jest da su bile na neki način kao Ibsenove Nore. Miljenice naroda, obožavane u visokom društvu, živjele su na visokoj nozi, u luksuzu, slavi… Sve su one to imale, ali sve je to bilo manje od onoga što nisu imale. Nisu imale ljubav, priliku ni prostor za pravo žalovanje, za liječenje trauma, nisu imale osjećaj pripadanja. Ili, čak i u onim rijetkim trenucima kad bi se mogle uhvatiti za taj toliko željeni osjećaj, on je bio u sferi zabranjenoga, nedopuštenoga, neodrživoga i nemogućega. Pablo Larraín u kontekstu intimnog portretiranja skrivenih dijelova osobnosti i života ovih triju dama stabilno drži svoju precizno secirajuću redateljsku palicu.
Zadatak da na velikom platnu oživi lik Marije Callas pripao je Angelini Jolie. Lara Croft tako je postala nježna, izgubljena, vižljasta i slabašna dama. Možda izvedba nije toliko genijalna ako se uspoređuje s Kirsten Stewart, kojoj je uloga Diane baš sjela, ili s Natalie Portman, koja je ovjekovječila Jackie Kennedy. Angelini Jolie kao da nedostaje malo punoće i uvjerljivosti.
Ipak, ako se promatra isključivo u kontekstu "Marije", pomalo je čak i impresivna činjenica da se Angelina Jolie odvažila na pjevanje u ovom filmu. No, čak i tome unatoč, nešto nedostaje. Naravno, većina pjevanoga je lip-sync (koji je poprilično loše odrađen), ali pjevački dio na kraju filma otpjevala je sama Angelina Jolie. Čini se da su joj sedmomjesečne pripreme za ulogu koje su uključivale sate pjevanja dobro došle. Ali i dalje je sve to nedostojno same slavne sopranistice.
"Maria" inače prati posljednje dane koje je operna diva proživjela u Parizu. Mješavina sna i jave, halucinacija i realnosti, a sve pod jakim dozama lijekova za opuštanje, atmosfera je u kojoj je Maria Callas proživjela svoje posljednje dane. Kroz pukotine koje je otvorilo njezino nestabilno raspoloženje uspijeva se uvidjeti koliko je Maria bila oštećena i nesretna žena koja nikad nije preboljela svoju vezu s Aristotelom Onassisom (koji se inače nakon Kennedyjeve smrti oženio s Jackie). Zanimljivo u "Mariji" je i to što ovo nije tipičan biografski film, no sam se redatelj i ne bavi takvim nečim. Ovo je više od svega hommage osobi koja može biti i jest sjajna za studiju karaktera. U tom smislu Pablo Larraín odradio je solidan posao. Da je podigao svoju ljestvicu, nije. Da je "Maria" najslabija karika njegove trilogije, jest. No i dalje je film koji na trenutke donosi ljepotu, važnost i snagu jedne krhkosti.
Drama, SAD, 90 min Režija: Jesse Eisenberg Glumci: Kieran Culkin, Jesse Eisenberg "Stvarna bol" jedan je od onih nepretencioznih uradaka koji uspijevaju od običnosti stvoriti magiju. Iako tema nije ni približno slična, sličan dojam ostavljao je indie uradak Grete Gerwig iz 2017. "Lady Bird". U "Stvarnoj boli" imamo dvojicu rođaka – Benjija (Kieran Culkin) i Davida (Jesse Eisenberg) koji, po posljednjoj želji svoje pokojne bake, odlaze u njezinu rodnu Poljsku kako bi upoznali državu, kulturu, povijest i svoje nasljeđe u kojem je, među ostalim, zapisano i to da im je baka preživjela Holokaust. Njih dvojica nisu se dugo vidjela ni družila i ovo putovanje preko bare iznimna im je prilika i da se ponovno približe. David je oženjen, zaposlen, ozbiljan i sve u životu radi po pravilima. S druge strane, Benji je hipi svojeg doba. Vjetrenjast, nestalan, pomalo nestabilan i potpuna suprotnost Davidu. No ono što Benji ima, a za što bi David dao desnu ruku, jest – emocionalna inteligencija. Benjija zbog njegove autentičnosti i neposrednosti zavole svi na prvu, a kroz putovanje Poljskom otkrivaju se duboke rane i alati za preživljavanje. "Stvarna bol", koji je inače pokupio dvije nominacije za Oscara, divnom i toplom pričom dvojice bratića donosi pitanja ne samo o boli nego i o onome što je zaista važno u životu.Stvarna bol (Cinestar)
