Muke hrvatskoga puka Hercegovine

Afirmiran ponajprije kao pisac za mlade, Ivan Ićan Ramljak (1928) najnovijom se svojom knjigom, zbirkom priča “Doživljena prošlost” (naklada “Alfa”, urednik Božidar Petrač), obraća isključivo odraslom čitatelju. Nudi mu žanrovski ne baš jednostavno odredivih desetak proznih tekstova u široku rasponu od tradicionalne pripovijesti preko neliterarizirana dokumenta do memoarsko-autobiografskoga diskursa.

I dosadašnji Ramljakov opus karakterizira autobiografičnost. Većina njegovih knjiga za mladež usidrena je u autorovu vlastitu djetinjstvu i mladosti provedenoj na škrtu zapadnohercegovačkom kršu koji je oskudijevao u mnogo čemu materijalnom, ali je rađao specifičnom bogatom duhovnošću obilježenom epskom tradicijom patrijarhalnih korijena. Ramljakova pripovjedačka vještina u kojoj se realistična naracija skladno stapa s onom mitsko-simboličnom, umjela je privući i urbano čitateljstvo.

Knjige “San bez uzglavlja”, “Suza didova”, “Kruh svetoga Ante” i druge doživjele su po desetak izdanja i pobrale mnoga priznanja, od hrvatskoga “Grigora Viteza” do međunarodne nagrade na natječaju “Serra”.

Većinu tih osobina Ramljakova rukopisa imaju i priče iz “Doživljene prošlosti” koje su sadržajno pak bliže nedavnoj i najnovijoj hrvatskoj burnoj povijesti, napose mukama hrvatskoga puka iz Hercegovine, u prošlom režimu trajno politički sumnjivoga, a i danas odijeljenoga, makar i “mekom” ali ipak granicom, od matičnoga naroda.

Ramljakov životopis odražen i u njegovu opusu u tom je pogledu jedan od tipičnih (od partizanske prošlosti do statusa ideološki nepoćudna hrvatskoga nacionalista u bivšoj državi). Dokumentarnu vrijednost u knjizi ima osobito cjelina “Bruno Bušić u Institutu za historiju radničkog pokreta” – o jednoj od najdramatičnijih hrvatskih sudbina u “olovnim vremenima”.