Možda ste se zapitali kako je osoba, koja se bavi bilo kojom vrstom umjetnosti, i u tome što radi je doista i dobra, zapravo doznala da je talentirana i da ima „ono nešto“ što je potrebno da bi nastalo neko umjetničko djelo. Ako ste imali prilike postaviti to pitanje nekolicini umjetnika, vjerojatno ste dobili i različite odgovore: neki su to imali u sebi otkad znaju za sebe, a neki su svoju sklonost prema umjetnosti otkrili negdje na svome životnom putu. Monika Sinković, dobitnica Grand Prix nagrade Erste fragmenata 21 i umjetnica čije je ulje na platnu „Miris“ otkupljeno na ovome natječaju, za svoj poseban talent zna još od osnovne škole. Za sebe kaže kako je „uvijek bila nabrijana na likovni“ i jedva čekala u ruke uzeti pribor za crtanje ili slikanje. No jedan je trenutak bio doista poseban, natječaj na koji su bili prijavljeni radovi iz škole, a tema je tada vrlo mladoj autorici bila vrlo zanimljiva.
„Moj je rad išao na natječaj na temu običaji i kulture, a ja sam odabrala Tursku i Vatikan. Bilo mi je zanimljivo stvarati te radove jer sam imala svu slobodu, a uvijek sam se nekako nalazila u slikarstvu. Na tome sam natječaju bila treća u Gradu Zagrebu i tada sam počela razmišljati o tome da bi slikanje moglo postati važan dio moga života, počela sam vjerovati da imam talenta“, prisjeća se 27-godišnja umjetnica.
„Moji su htjeli da upišem medicinsku“
„Kao dijete sam voljela raditi stripove, a mogu reći da su bili u prilično slobodnoj formi, nisu izgledali klasično stripovski, više su bili neuredni, ekspresivni... I danas sam pobornik slobodne forme i ekspresivnosti, što se vidi po mojim radovima“, priča Monika Sinković.
Nakon osnovne škole, odlučila je upisati Gimnaziju kako bi si proširila mogućnost izbora, ali i testirala samu sebe vezano uz svoj umjetnički poziv. „Željela sam vidjeti hoću li se baviti umjetnošću iako ne idem u umjetničku školu. Moji su roditelji željeli da upišem medicinsku i postanem medicinska sestra, ali to nikako nije bila profesija za mene.“
Po završetku Gimnazije bila je sigurna kamo dalje, Akademija likovnih umjetnosti bila joj je jedina želja.
„Već kada sam prvi put došla na prijemni za Akademiju, sve mi je bilo toliko magično, toliko inspirativno, i ljudi oko mene, osjećala sam se kao doma. Odlučila sam se za nastavnički smjer da dobijem širu sliku, da uđem i u grafiku i u kiparstvo i u slikarstvo. Imala sam sreće što mi je bila odlična generacija, ljudi oko mene su bili inspirativni i motivirajući“, prisjeća se mlada umjetnica.
„Inspiracija su mi ljudi...“
Monika svoje slike stvara u ateljeu koji je unajmila zajedno s prijateljicama, a kako kaže, one su si međusobno i učitelji i kritičari. Jedna su drugoj podrška i u životu i u stvaranju.
„Nakon što diplomiraš, prepušten si sam sebi. Prva godina mi je bila izazovna. Želiš živjeti od umjetnosti, a ne ide. Prvu sam godinu radila različite poslove kako bih mogla slikati. Nadalje, svi želimo negdje izlagati, ali kad dođe do tog trenutka, opet je nekako teško. Nije stvar u kritici, čak bih željela konstruktivnu kritiku, ali nekad ta kritika dođe iz krivih motiva. Ne bježim od kritike, samo ona treba biti konstruktivna, pomoći mi da se razvijam kao umjetnica“, smatra Monika.
O svojim radovima Monika priča sa žarom u očima. Inspiracija su joj ljudi u svakodnevnim životnim situacijama, a njezine slike doista prenose životnost i energiju likova koji kao da na njima plešu neki svoj ritam. Dinamika, gibanje, potezi kistom, koji na platnu stvaraju pokrete što graniče s nekim snom ili vizijom... osobni je potpis koji umjetnica utiskuje u svaki svoj rad.
„Glavni medij mi je ulje na platnu. U prvim ciklusima nekako sam išla impresionističkim stazama, a trenutno sam u fazi eksperimentiranja. Dosadilo mi je ponavljanje. Ovaj ciklus, iz kojeg dolazi i slika 'Miris', predstavlja žongliranje sa životom, baš onako kako i ja cijelo vrijeme žongliram u životu sa svojim poslovima. Stvarajući 'Miris' željela sam predimenzionirati glavu, i istaknuti crveni motiv, koji privlači kao magnet, a može biti jabuka, ruža, štogod. Željela sam da promatrač zastane i doživi taj trenutak, taj osjet mirisanja, da to iskoči iz slike“, objašnjava Monika.
Prošle godine, nakon „žongliranja“ mnogim poslovima, Monika je počela raditi kao učiteljica likovne kulture u jednoj osnovnoj školi, a to je, kako priznaje, ispunjava i inspirira. „Volim raditi s djecom, s njima otkrivam neke medije u kojima sama poslije nastavljam stvarati“, kaže mlada umjetnica. Trenutno, velik joj je umjetnički izazov skulptura, a cilj za neki budući ciklus kombinacija slikarskih i kiparskih tehnika.
„Ne želim raditi stalno isto, više sam za neki proces eksperimentiranja i pronalaska vlastitog izražaja. Da bi napredovao, umjetnik se treba tražiti u raznim medijima“, zaključuje Monika.
„Erste fragmenti daju priliku da nas vide“
Monika kaže kako na stvaranje gleda kao na maraton... Da bi se umjetnik ostvario, potrebno je uložiti puno truda, ustrajnosti, rada, ali i biti strpljiv sa sobom. Planovi za budućnost su joj nastaviti slikati i stvarati, istraživati i prijavljivati se na natječaje i rezidencije.
„Ovo mi je četvrta prijava na Erste fragmente, i ovaj sam put prošla. Prijavila sam se s radom 'Miris', koji je stup cijelom novom ciklusu. Sretna sam što je Erste banka otkupila moj rad i što sam dobila priliku izlagati. Osobno, Erste fragmenti su mi vjetar u leđa, ovo mi je promocija i potvrda da moja djela vrijede“, za kraj nam je rekla Monika Sinković, ovogodišnja nositeljica Grand Prix nagrade Erste fragmenata 21.
Sadržaj nastao u suradnji s Erste bankom.