Gostovanje

Moćan glumački trolist izmamio suze publike u ZKM-u

Foto: 'Borna Filic/PIXSELL'
Moćan glumački trolist izmamio suze publike u ZKM-u
18.10.2011.
u 13:00
Dojmljiva "Elijahova stolica" Jugoslavenskog dramskog pozorišta prema predlošku Igora Štiksa
Pogledaj originalni članak

Teška je priča "Elijahove stolice", romana Igora Štiksa. Kroz potragu za identitetom jednog čovjeka Štiks prelama dvije najteže teme 20. stoljeća – holokaust i ratnu opsadu Sarajeva.

U tekstu što ga je napisao za programsku knjižicu dramske "Elijahove stolice", predstave nastale u suradnji Jugoslovenskog dramskog pozorišta i sarajevskog Festivala Mess, zapisao je i Kafkinu rečenicu kako treba čitati knjige koje djeluju kao "sjekira na smrznuto more u nama".

Udarci sjekirom

Mora mu se priznati da je dva puta dobrano zamahnuo sjekirom. Romanom koji je 2006. godine osvojio Kiklopa za najbolje prozno djelo u Hrvatskoj, ali i ovom predstavom. Drama "Elijahova stolica", koncentrirajući se na glavnog junaka – čovjeka koji s pedeset godina doznaje da mu otac nije onaj za kojeg je to mislio tih pedeset godina, već Židov koji najvjerojatnije nije preživio logore II. svjetskog rata – udara duboko u intimu svakog čovjeka postavljajući najjednostavnije pitanje: tko smo? I možemo li pobjeći sudbini?

Za drugi udarac sjekirom, onaj teatarske dojmljivosti, u prvom je redu zaslužan autor dramatizacije Darko Lukić, koji je priču koja povezuje Pariz, Beč i ratno Sarajevo te tridesete i devedesete godine 20. stoljeća uspio postaviti u scensku igru koja se prati bez daha. Drugi je glavni junak, naravno, redatelj Boris Liješević, koji jednostavnim potezima (poput gašenja svjetala i upotrebom nekoliko svijeća koje nagovještavaju tragediju) naglašava ono najvažnije u priči. No, čak je i korak ispred autorske ekipe vrhunski glumački ansambl predstave zbog kojeg su se u dvorani ZKM-a brisale suze.

Sjajni glumci

Predvodi ih Svetozar Cvetković. On je Richard Richter, čovjek odlučan u potrazi za bilo kojim podatkom o vlastitom ocu, on je taj zbog kojeg plačete u mraku teatra. Nema tu razbacivanja glumačkim umijećem. Sve je prigušeno, baš kao u životu čovjeka koji se ne obazire na očite znakove da srlja u tragediju. I sve je savršeno – glumački dozirano i izvedeno. Sarajevska glumica Maja Izetbegović njegova je pronađena ljubav. I sestra. Unatoč mladim godinama, ona svoju ulogu igra nevjerojatno zrelo i uspijeva dočarati potpunu nevinost i neupućenost. Jer on će otići iz Sarajeva i ubiti se, sve kako bi spriječio da spoznaja o incestu razori i njezin život.

Moćan glumački trolist na sceni zatvara Vlastimir Đuza Stojiljković. Zagreb je imao sreće da ga ove godine gleda u čak tri velike uloge – u Ocu na službenom putu, Glembajevima i sada u Elijahovoj stolici. A popularni Đuza, kako mu se uz uzvike "Bravo!" viče i u zagrebačkim teatrima, rođen je 1929. godine. Zbog toga još više zapanjuje njegov neuništiv glumački gard i nepresušna volja s kojom se i danas baca u najteže glumačke izazove. I lakoća s kojom ih svladava.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.