Mladen Tarbuk naložio direktoru Opere da propjeva

Kako je propjevao jedan direktor opere na zahtjev bivšega intendanta doznalo se na prvom koncertu ovogodišnje, već 45. Glazbene tribine Pula 2008. u “dvorani ogledala” Doma hrvatskih branitelja. Naime, na radionici Cantus ansambla specijaliziranog za glazbu 20. i 21. stoljeća prvi je put u cijelosti izvedena suita “Sjećanje na Vis” Mladena Tarbuka koja tematizira fragmentarnost osobnih uspomena na višku ljetnu radionicu ansambla.

Na kantunu kuća mala
Među osam stavaka je, osim glazbene pretvobe zvukova trajeka na Dolasku i mnogih spretno prerušenih citata od Carmen do Posvećenja proljeća, u stavku kod barba Pere uz diskretne ritmove tanjura i vilica, vesela družina zapjeva.

“Na kantunu kuća mala” počinje predvodnik, fagotist Ricardo Luque s pjevačkim iskustvom, a potom je Tarbuk namijenio direktoru zagrebačke Opere, oboistu Branku Mihanoviću da mu se odmah potom pridruži.

Duhoviti stavak suite raznolikih glazbenih sjećanja izazvao je salve smijeha. Zanimljivost Cantusova koncerta je bila i praizvedba skladbe Pulsations Viktorije Čop, skladateljice mlađe generacije u čijem se “unutarnjem ritmu skriva osnovni pokretač glazbe, prirode i života, općenito kreacije” razvijajući pastelni kolorizam pulsacija za komorni orkestar.

“Susreti generacija” na koncertima ponekad i poetičnih naziva poput “Dobar glas daleko se čuje”, “Punim jedrima” ili “S onu stranu jazza”, na ovogodišnjoj Puli donose čak 22 praizvedbe novih djela hrvatskih autora. S druge je strane Tribina obilježena predstavljanjem domaćina, istarskih autora te 90. godišnjicom rođenja Branimira Sakača (1918-1979), jednog od osnivača tadašnje Jugoslavenske tribine, te 60. rođendana Frane Paraća.

Mrtvom vojniku
Tako je svečani koncert u dostojnoj izvedbi Riječke filharmonije pod vodstvom maestre Nade Matošević donio ekspresivnu Sakačevu Simfoniju o mrtvom vojniku iz pedesetih godina, a slijedio je izbor tri prizora iz Judite Frane Paraća, jedne od rijetkih novijih opera koje se koja je višekratnim izvedbama uspjela zaživjeti na sceni.

U tri slike koncertne izvedbe relevantni i dojmljivi tumači uloga su bili mezzosopranistica Terezija Kusanović i bas Ivica Čikeš, a obljetnički je koncert okončala njegova sažeta Simfonija koja je već postala repertoarno djelo.