Mislav Čavajda: Idealist sam uvjeren da ljubav uvijek pobjeđuje

Teška tematika, baš kao i zbilja sama boji film “Dom” Darija Pleića koji sutra počinje igrati u kinima. Zbog korumpiranog sustava i pohlepe bankara supružnicima, koje glume Judita Franković i Mislav Čavajda, zbog nemogućnosti plaćanja kredita prijeti deložacija. S obzirom na tematiku koja nas bombardira i u stvarnosti, nije im bilo teško saživjeti se s ulogama, a i sam redatelj filma upućen je u temu jer su njemu dragi ljudi prošli kroz tu situaciju pa je imao izvor iskustava iz prve ruke.

Od strasti do nerazumijevanja

– Istina, nije bilo teško doći do informacija o toj temi iako te priče koje dobijemo iz medija uvijek ostanu plošne i vidimo samo rezultat takvih tragičnih sudbina. Ono što je nama u filmu bilo važno bilo je istražiti što se u takvim situacijama događa u obitelji između njihova četiri zida, u odnosu dvoje ljudi koji prolaze kroz tu strašnu situaciju – govori glumac Mislav Čavajda hvaleći svoju glumačku partnericu pa nastavlja:

– Ono što je Juditi i meni bilo važno je podcrtati naš intiman odnos u filmu, od upoznavanja i idealne, neopterećene, strastvene ljubavi do toga kako novonastala situacija utječe konkretno na njih dvoje. Stvara se razdor, guši se mogućnost emotivnog zbližavanja i otvara se prostor nepovjerenja u kojem se u toj boli ljudi više ne čuju onako kako treba.

Lik koji glumi, kaže, nije savršen muškarac, ali gradeći ga išao je iz pozicije da je dom za njega intimna klasifikacija pojma.

– Meni je dom borba za svoju suprugu i dijete. Svjestan toga u kakvom sustavu živimo i koliko je besmislena borba s monstrumom od sustava, idem linijom toga da spasim ono meni najvažnije, a to je taj intimni pojam doma. Juditin lik to tumači kao odustajanje, ona ide linijom idealizma i borbe za pravdu da bi sačuvala dom u konkretnom smislu, koji je naslijeđe njezina oca – govori Čavajda pa na ključno pitanje koje film otvara, a to je može li ljubav pobijediti deložaciju, iskreno odgovara:

– Ja sam idealist i mislim da, ako postoje vjera i povjerenje, ljubav uvijek može pobijediti.

Osim u “Domu”, Čavajdu gledamo i kao odličnog negativca u HBO-ovoj seriji “Uspjeh” koja mu je otvorila vrata novih potencijalnih prilika.

– Do sada nisam bio u projektu koji je izazvao toliko pozitivnih reakcija kao “Uspjeh”. Na setu je stvorena profesionalna, fokusirana energija i sve je funkcioniralo svjetski, što se vidi i u rezultatu serije. A ponude koje mi je možda otvorila... pa dogodio se jako zanimljiv poziv na audiciju. Stvar je u procesu i držim fige da se realizira, no ne mogu otkriti čak ni koja je zemlja u pitanju. Toliko je dobro – tajnovit je glumac kojeg prvi put nakon osam godina nećemo gledati na Dubrovačkim ljetnim igrama, s kojih još pamtimo njegovu predanost kada je bio ozlijeđen i na štakama maestralno odigrao “Edipa”. U ovom periodu profesionalnog razvoja volio bi, kaže, da se stvar zakotrlja u smjeru snimajućih medija, a kada zamjećujemo distinkciju po kojoj nam se čini da ga na ekranu uvijek dopadnu uloge negativaca, a na kazališnim daskama one finih dečki, smije se i to potvrđuje pa kaže: – To je fenomen koji si ni sam do kraja ne znam objasniti. U kazalištu sam heroj, a na televiziji agresivac. Kako televizijska publika više konzumira sadržaj, strah me da su me lagano počeli i privatno promatrati u svjetlu tih brutalnih karaktera. Ja pak kao glumac volim misliti da dobro plivam i u jednom i u drugom.

Zgodna je crtica iz Čavajdina života da je umalo postao slikar. Imao je pet samostalnih izložbi, a čak je i Mladen Kušec o njemu snimio dokumentarac. Kako s likovnošću stoji danas?

Nesuđeni slikar

– Uz glumu, koja je metafizički poziv, uvijek sam imao potrebu stvarati i rukama. Slikarstvo se tijekom godina pretopilo u fotografiju. Još je u domeni hobija, učim – kaže. Na pragu četrdesetih ne mijenja navadu da ne voli planove jer planiranje, uvjeren je, otvara prostor razočaranjima. Najčvršći plan koji ima je upoznavati samog sebe svakim danom sve više i raditi na sebi.

Dvije poslovne godine proveo je i u Americi, u Chicagu. Zanima nas postoji li mogućnost da ga sve jači utjecaj ideologija i situacija u društvu potaknu opet put inozemstva.

– Brine me gdje smo danas, a još više gdje ćemo biti za deset godina zato što smo izgubili nepreglednu masu kreativnih ljudi koji su shvatili da nemaju vremena za čekanje i da svoje potencijale moraju realizirati negdje gdje će biti više cijenjeni. Da stigne ponuda iz inozemstva, iskoristio bih je, ali nikada nisam radio na tome da odem iz zemlje. Ostankom pokušavam biti kotačić koji će pridonijeti boljitku, ali da nam to dnevnopolitička situacija pri svakom koraku otežava, to je istina.