Marušić: Sve što je o meni Taj Grlić napisao laž je!

Naime, Joško Marušić u svom je tekstu, koji je objavljen 10. kolovoza u Večernjem listu, kritizirao stanje u hrvatskoj kinematografiji te se u tom kontekstu dotaknuo i Rajka Grlića. Kazao je kako se Grlić prije 35 godina odselio u Ameriku gdje nije snimio nijedan film, a "stalno snima ovdje, u zemlji koja mu je odbojna i koju nikada nije priznao". 

Rajko Grlić ubrzo je odgovorio na prozivke otvorenim pismom koje je objavljeno u Večernjem listu, a u kojemu je napisao kako će Marušić ostati zapamćen kao direktor Zagreb filma "koji je Dušanu Vukotiću, najslavnijoj osobi koju je Zagrebačka škola crtanog filma ikada imala, zabranio ulazak u zgradu jer mu krvna zrnca nisu bila u skladu sa tvojim naglo rođenim nacionalizmom". Oglasio se zatim Marušić koji je opovrgnuo optužbe, a na ovaj komentar ponovno se oglasio Rajko Grlić. 

Sada se s odgovorom oglasio Marušić. Prenosimo ga bez izmjena.

"Na ljubazan poziv "Večernjaka" napisao sam tekst o stanju u našoj kinematografiji. Naravno da je tekst bio pomalo "šarf". Pa to se od mene i očekuje. I gle vraga... Već dugo sam se pitao tko su članovi grupe "Labrador" koji nakon tri desetljeća opet, ovaj put preko ni krivog ni dužnog, dobrog našeg Vukotića, postavljaju minu pod hrvatsku državu. I eto! Glavni se sam razotkrio: Nalazi se čak u SAD -u. Sve što je o meni Taj Grlić napisao laž je!

Piše da je "...Vukotić stajao sam i tužan u mraku kina "Zagreb" na Animafestu..." Ako se radi o festivalu iz 1992. godine, to je teoretski nemoguće, jer se te godine čitav festival održavao u "Lisinskom"! Spominje moj utjecaj u "Zagreb filmu". "Zagreb film" s Animafestom nije imao nikakve veze. Festival je organizirala Koncertna direkcija Zagreb. Ako se radi o festivalu iz 1994. godine, onda... Ta godina je veličanstvena za Vukotića! Na moj prijedlog i iz mojih ruku primio je Nagradu za životno djelo. Mnogi se sjećaju kako je zaplakao od ganuća, poljubio je statuu Vaska Lipovca koju je dobio, i rekao da mu je ta nagrada važnija od Oskara jer mu je dodjeljuje njegova zemlja! Tom prigodom, u Francuskom institutu organizirali smo najveću izložbu njegovih radova kakvu nikada nije imao "u Jugoslaviji". Tadašnja ministrica je rekla da tom prigodom Vukotić može napraviti film kakav god hoće, s otvorenim proračunom. I tako je nastao njegov posljednji film "Dobro došli na planetu Zemlja".

I nakon smrti moga velikog prijatelja i kolege, nastavio sam posjećivati njegovu, sada već pokojnu suprugu, gospođu Lilu.

U vrijeme kad sam "jahao nacionalizam" (kako se Grlić izražava) 1991. godine napravio sam film "I love You too..." koji je najveći autoritet u animaciji Giannalberto Bendazzi uvrstio među 84 najznačajnija filma u cjelokupnoj povijesti animacije. Godine 1996. dobio sam Nagradu grada zagreb za vođenje Festivala (zajedno s Ivom Majoli koja je te godine osvojila Pariz).

A koliko sam "sijao mržnju" kako vrijeđa Grlić, vidi se po tome... Prije dvije godine, najveći filmski festival u "regiji" - onaj u Beogradu, slavio je 70 godina svoga postojanja. I meni su odali počast tako što su me pozvali da predsjedam tim jubilarnim izdanjem.

Na kraju, skromno bih se ipak vratio na svoj tekst o našoj kinematografiji.

Neki su me upozorili, da je u 35 godina boravka u Americi, Grlić tamo ipak snimio nekakav edukativni film. Zove se "Kako napraviti film". Čujem, taj film traje tek nekoliko sekundi. Upravo onoliko dugo, koliko je potrebno da se odgovori na pitanje iz naslova ilma, a odgovor glasi: "Jednostavno ćete napraviti film! Otiđite u Hrvatsku i HAVC će vam dati lovu".

Za života, svi se mijenjamo i sazrijevamo. I mi i društvo. Pa mijenjamo i svoja mišljenja. Samo se Grlić nikada nije mijenjao. Ostao je jadnik kakav je i bio. Bez domovine i bez pristojnog filma".