Hrvatska književnica Marijana Dokoza predstavila je na hrvatskom štandu 78. Frankfurtskog sajma knjiga svoj roman „Provalija”, koji prati oca koji nakon dugogodišnjeg obiteljskog života otkriva da biološki nije otac troje djece. Na talijanskom štandu najavila je i talijansko izdanje romana „Njegova žena”, koje će pod naslovom „Sua Moglie” objaviti renomirana izdavačka kuća SBS Edizioni.
U razgovoru s posjetiteljima sajma govorila je o stvarnim sudbinama koje prenosi u svoja djela te o likovima koji je prate i nakon što završi pisanje. – Pisanje o stvarnoj osobi je kao razgovor s njenom prošlošću. Imate činjenice, ali vam ta osoba otkriva i ono što je u nekom trenutku mislila i osjećala. Zato osjećam i poštovanje i slobodu: poštovanje prema istini, a slobodu da rupe, koje svatko ima, popunim vjerodostojnim ljudskim pričama. Kad to kažem, ne mislim da izmišljam ono što nije bilo, već dajem opis nečemu čemu moj glavni lik sam ne može dati. Glavni lik „Provalije“ rekao mi je u razgovoru kako ga je njegov odvjetnik podsjetio na Herr Flicka iz serije „’Allo ’Allo!“, a ja sam si dopustila da mu dam upravo onakav opis kakav sam željela. To je ta sloboda, rekla je Marijana Dokoza.
Otkrila je i da je nevjerojatan osjećaj pisati o nečijim životima, uživo promatrati svoje likove, njihove reakcije, uhvatiti njihove poglede i gledati njihove pokrete ruku dok izgovaraju ono najskrivenije u sebi, jer i ti pokreti često puno otkrivaju. Sve što su izrekli, zatim se pretoči u knjigu, u život koji ste za njih stvorili, rekla je Marijana Dokoza te dodala kako se najgore provalije otvaraju u vlastitom domu.
Povjerili su mi nešto što nikome nisu
Publiku je zanimalo ostaje li autorica u kontaktu sa svojim književnim junacima i nakon završetka pisanja. Dokoza je odgovorila da će veza s njima ostati živa do kraja njezina života jer su joj povjerili nešto što nikome drugome nisu.
– Teško je nekome otkriti svoje strahove, nedoumice, probleme, tajne kojih se sramite, a oni su meni to otkrili. Ponekad mi se čini da ih poznajem više nego oni sami sebe, rekla je književnica i dodala: – Čovjek nije uvijek najbolji poznavatelj vlastite nutrine. Ponekad mu je potreban netko tko će slušati ne samo ono što govori i što misli da je u njemu, nego i ono što njegove riječi odaju: pokrete lica, pogled, suze, osmijeh. Ono što je iza lica u koje gledate vidite ako čovjeka dobro pogledate, jer između slike koju imamo o sebi i osobe kakva doista jesmo može postojati znatan raskorak.
Upravo taj odgovor otkriva i ono što povezuje njezina djela: pažnju prema ljudima čiji se životi u jednom trenutku promijene do neprepoznatljivosti, a koji unatoč tome moraju pronaći snagu da nastave dalje.
– U tim se ljudima osjeti život o kojem moraju pričati, a često ih nitko ne sluša ili ih slušaju, ali ih doista ne čuju. Život donosi priče koje otkrivaju najskrivenije dijelove ljudske naravi, a kada vam netko povjeri svoju, vi je svojim riječima prenosite dalje čitateljima. Zahvalna sam ljudima koji su mi dali povjerenje i ispričali svoju istinu, rekla je Marijana Dokoza.
Književnost izvan melodrame
U suvremenoj hrvatskoj popularnoj i dramsko-dokumentarnoj prozi teme obiteljske tajne, narušenih bračnih odnosa i psihološke manipulacije nerijetko završe u okviru trivijalne melodrame. Romani „Provalija”, i „Njegova žena”, otvaraju složeniji književni i narativni prostor. Iako su oba djela istinita njihova struktura nadilazi puki dokumentarizam i oblikuje egzistencijalnu dramu o obmani, moralnom padu i granicama oprosta.
I fikciju temeljite na osobinama stvarnih ljudi
Posjetitelje je zanimalo i kako autorica uočava ono što drugi ne vide te u čemu je, zapravo, tajna njezina pristupa.
– Nema tajne. Najjednostavniji razgovori najiskreniji su i, ako čovjek doista želi čuti, čut će. Ako ne želi, može biti nevjerojatan pripovjedač i poznavatelj svega osim čovjeka. Književnici, posebice pjesnici, moraju osluškivati život i ono što se krije u ljudima. Iz toga nastaje književnost. Dobru knjigu nećete napisati ako ne pustite ljude k sebi. Bilo da pišete o istini ili da je roman fikcija, jer i fikciju temeljite na osobinama stvarih ljudi, rekla je Dokoza.
Takvim pristupom autorica izbjegava pasivno prenošenje dokumenata i preuzima etičku odgovornost za oblikovanje tuđe traume. Njezino književno posredovanje pokazuje da autentičnost ne nestaje u narativnoj obradi, nego da se sirova ljudska patnja kroz pažljivo oblikovan tekst pretvara u potresno i umjetnički uvjerljivo svjedočanstvo.
Roman „Provalija” predstavili su Ljiljana Džalto i Nikica Micevski, član Zajednice nakladnika i knjižara (ZNK).
Talijansko izdanje „Njegove žene”
Drugi važan dio Dokozina nastupa u Frankfurtu bio je posvećen romanu „Njegova žena”, čije se talijansko izdanje očekuje 23. studenoga 2026. Roman prati ženu koja saznaje da je njezin muž, otac njihove djece, zajedno s još jednim muškarcem počinio užasan zločin nad trinaestogodišnjom djevojčicom. Priča se temelji na stvarnim događajima i pokazuje kako žena godinama može živjeti uz nekoga tko je sposoban za takvo zlodjelo, a tek kasnije shvatiti koliko je i sama bila zarobljena u tom odnosu.
Nije slučajno što roman sada stiže do talijanske publike. Pitanja nasilja u braku, šutnje i preživljavanja iznimno su aktualna i u Italiji, gdje se o obiteljskom nasilju danas otvoreno raspravlja, kao i o tome koliko dugo društvo vjeruje žrtvama i zašto se godinama šuti.
– Upravo zato vjerujem da će i talijanski čitatelji u ovoj priči prepoznati poruku koja se odnosi na sve čitatelje, a to je kako žena nije samo „njegova supruga”, već ljudsko biće koje ima pravo na istinu, slobodu i vlastiti glas, rekla je Marijana Dokoza.
Snaga romana leži u hrabrosti da se bavi sekundarnim žrtvama, onima koji nakon tuđeg zločina ostaju živjeti u njegovoj sjeni i prisiljeni su iznova promišljati ljubav, odanost i krivnju. Dokoza pokazuje da zločin ne završava presudom ni zatvorskom kaznom, nego nastavlja djelovati kao razarajući toksin u svakodnevnom životu.
– Važno je priče ljudi ne promatrati samo kao niz događaja koje treba ispričati, nego kao živote koje najprije treba pokušati razumjeti, rekla je na talijanskom štandu izdavačke kuće SBS Edizioni.
POVEZANE VIJESTI:
Romani dobro opisuju prostor kroz posljednjih pedeset godina
Prisutna publika, koja je pokazala da dobro prati rad ove spisateljice, istaknula je kako njezina posljednja tri romana — „Grijesi”, „Njegova žena” i „Provalija” — zajedno čine vjernu kroniku vremena na ovim prostorima tijekom posljednjih pedeset godina. Djetinjstvo i pubertet glavnog lika romana „Grijesi” odvijaju se sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon čega slijedi život u iseljeništvu kakav je obilježio mnoge ljude iz hrvatskih krajeva. U romanu „Njegova žena”, među ostalim, prisutni su rat devedesetih i njegove posljedice, dok „Provalija” donosi sliku života u suvremenoj Hrvatskoj.
Inspiracija za sva tri romana proizlazi iz života stvarnih ljudi. Kroz njih čitatelj upoznaje psihička stanja i osjećaje koje autorica autentično prenosi na papir, prikazujući kroz što prolaze ljudi uhvaćeni u narušene obiteljske i bračne odnose. Ovogodišnji Frankfurtski sajam knjiga okupio je autore, nakladnike i stručnjake iz međunarodne književne industrije. Uz pitanja autorskih prava, digitalizacije i umjetne inteligencije, važan dio sajma ostali su i osobni susreti autora s čitateljima.