Kad muzej poput MSU-a u svojim zbirkama ima takvu vrijednost kao što je ostavština Andrije Maurovića, dužan ju je s vremena na vrijeme i pokazati. Bio je genijalac, za poneke bog hrvatskog stripa, za druge pak marginalac, a na novoj izložbi “Andrija Maurović: Između političkih ideologija i pornografije” koja se danas otvara u MSU-u njegova fragmentarna ostavština sagledava se iz novog kuta. Koncepcija koje je autor dr. sc. Frano Dulibić ne ponavlja Maurovića na kakvog smo se navikli, ne bavi se njegovim najvećim hitovima, u fokusu nema Starog Mačka. U fokus izložbe čija je kustosica Radmila Iva Janković ulaze njegove ideologije i erotika, dvije stvari koje su ga pratile cijeli život, a za čijeg se trajanja do 1981. u tom smislu strahovito puno promijenilo.
Bijeg od ustaške ideologije
– Rođen je 1901. u Austro-Ugarskoj, mladost je proveo u vrijeme Kraljevine SHS, zrelost u vrijeme NDH i Jugoslavije... Proživio je puno režima pa je zanimljivo gledati kako su se njegova ideološka shvaćanja i preklapala i kako se nisu preklapala s trenutkom u kojem je živio i kako se to odražavalo na njegov rad – govori nam Dulibić pa objašnjava da je Maurović ideološki naginjao lijevoj struji, ali da ne možemo reći da je imao posebne filozofske stavove koje je slijedio.
– On je bio ateist i čovjek koji je cijenio pravdu, pravednost i ljudske ideale, to je ono što mu je bilo važno. Naravno da je to onda dijelom vezivao uz lijeve ideje. U tom kontekstu zanimljivo je da za vrijeme NDH radi stripove s temama iz hrvatske povijesti, ali u tim stripovima nema ništa od ustaške ideologije. Da su nastali u bilo koje doba prije ili poslije, bili bi samo stripovi s povijesnom tematikom, ali kako su nastali za vrijeme NDH, bili su suspektni za čitavog trajanja Jugoslavije – kaže.
Razlog je to i njihova kasnijeg zabranjivanja, točnije nitko se nije usudio ponovno ih tiskati. Tek kad je Jugoslavija prestala postojati, ponovno su izdani “Knez Radoslav” koji prerasta u “Seobu Hrvata” i “Kralj Tomislav” kojeg Maurović zapravo nikada nije ni završio jer je 1944. pobjegao u partizane. Baš ta njegova društvena kretanja u nekoliko cjelina prati i ova izložba.
Prva je cjelina mladenačko razdoblje za kojeg još kao srednjoškolac u Dubrovniku počinje crtati i objavljivati i zanima se za slikarstvo. Odlazi u Zagreb gdje počinje studirati na Akademiji, ali i raditi za razne izdavače. Ilustrira knjige, kalendare, plakate, naslovnice časopisa, što će ga i koštati akademske karijere jer su ga s Akademije izbacili jednostavno zato što nije bilo dozvoljeno da studira i pri tome zarađuje više od profesora. Došao je iz siromašne obitelji, morao se sam uzdržavati i, kad je vidio da od svojeg crtanja jako dobro živi, lako je rekao: “Zbogom, Akademijo”. Sljedeća cjelina izložbe je 1935. kada nastaju njegovi prvi stripovi. – Iz te godine na izložbi je i strip “Ljubavnica s Marsa”. Na prvu on nema veze s nekom ideologijom, štos je u tome što je u taj ZF strip on ubacio lik koji izgleda kao Lenjin, dolazi na Mars i govori “zdravstvujte”. Dakle, u pitanju je podmetanje ideje superpravednog socijalističkog društva koje se prodaje na Marsu. Budući da je strip u to doba percipiran kao nebitna forma, cenzura to nije vidjela pa ga nije ni zabranila – kaže Dulibić.
Obrađene su i cjeline NDH i partizani, koje donose Maurovićeve stripove povijesne tematike, a s druge strane crteže koje radi u partizanima, na fronti, gdje gleda bitke u koje kao pacifist ne ide s puškom, nego s crtaćim blokom. – Stradanja, marševe i akcije crta dinamičnim elementima filmsko-stripovskog karaktera. Na kraju rata stvara i ulja na platnu ratne tematike od kojih će dva također biti izložena – otkriva autor izložbe.
Pouzdan suradnik i brz crtač
– Zadnja cjelina tiče se erotike i erotskih karikatura koje je radio za časopise, a izložen je i diptih koji pripada slikarstvu iz njegove zadnje faze života kada slika gole figure u smaku svijeta jer smatrao je da civilizacija ide k vragu pri čemu je vjerojatno bio i u pravu. Taj dio izložbe odvojen je crnim zastorom i u tom manjem prostoru izloženi su i pornografski stripovi – kaže Dulibić te na pitanje je li istinita tvrdnja da je Maurović često bio i akter svojih erotskih radova, odgovara:
– Ne znam, no on u dokumentarnom filmu govori da je živio jako razvratno, da je puno pio i pušio što ga je dovelo gotovo do živčanog sloma. Kad mu je liječnik rekao da će tim tempom za dva mjeseca biti mrtav, preobratio se i postao vegetarijanac i asket.
Imao je eidetsko pamćenje pa, kad bi u kinu pogledao film, mogao je prizore detaljno prenijeti u strip. Unatoč porocima bio je pouzdan suradnik i brz i vješt crtač. Genij, no nedovoljno istražen, a to ova izložba i pokazuje. Nije, recimo, na pravi način još sagledano ni koliko je djelovao na generacije preko naslovnica knjiga. Samo za izdavača Kuglija prije Drugoga svjetskog rata opremio je oko 150 knjiga. Stvarao je puno i brzo, ostavio golemu ostavštinu, ali i brojna područja svojeg stvaralaštva koja tek treba istražiti.
Najaci slikari najveci strip autor Europe