Drugi redateljski film Georgea Clooneya nikako nije bez mana, ali je nesumnjivo iskreno djelo. "Laku noć i sretno" prikazuje ga kao puno sigurnijeg i samouvjerenijeg redatelja koji nema potrebu razbarušenim prosedeom dokazivati svoju kvalitetu.
Puno mu je važnije uvjerljivo prenijeti poruku i time potvrditi svoja uvjerenja, ali i odati počast ocu, političkom novinaru i voditelju, i idolima iz djetinjstva.
Prisječajući se "boljih vremena", Amerikanci, posebno oni liberalnoga svjetonazora, imaju nekoliko novinarskih veličina, a među njih sigurno spada Edward R. Murrow, prvi novinar koji se 1954. usudio suprotstaviti senatoru Josephu McCarthyju i javno kazati da je njegova antikomunistička kampanja zapravo lov na vještice. Rekonstruiranju toga sukoba Clooney je pristupio s dužnim poštovanjem pa je zato i snimio cijeli film u crnobijeloj tehnici kako bi i slikom odavao duh toga doba. U jednostavnoj, linearno prikazanoj priči, Clooney svu pažnju usmjerava na glumce i to sasvim zasluženo jer riječ je o filmu snažne, ali nenametljive glume.
Oni koji su gledali Murrowove emisije govore da ga je David Strathairn savršeno "skinuo", no čak i nije potrebno toliko poznavati povijest da bi se povjerovalo njegovoj izvedbi. Naime, za cijeli film nije bitno to da je riječ o Murrowu koliko želja da se prikaže principijelna osoba, a to je Strathairnu savršeno uspjelo, pogotovo jer je tu principijelnost prikazao ne kao herojski čin već kao odluku čovjeka koji zna pogriješiti, ali i ustati kada je to potrebno.
Najveći Clooneyev uspjeh u činjenici je da je uz takav materijal, kao stvoren za herojske priče, izbjegao patetičan film čija bi jedina snaga stala u promidžbeni slogan za filmski plakat. Naprotiv, to je pitko, ali slojevito djelo, koje svoju atraktivnost može zahvaliti upravo izuzetno životnu prikazu važnog trenutka američke povijesti. Nažalost, u toj odi kvalitetnom novinarstvu Clooney je zaboravio na glavni postulat zanata uvijek treba poslušati i drugu stranu. Iza odluke da se McCarthy pojavljuje isključivo u obliku arhivskog materijala stoje dobri argumenti (autentičnost, nepristranost...), ali i manipulativna svijest da se, kao i u slučaju George W. Busha u "Fahrenheitu 9/11", pažljivim odabirom materijala itekako može utjecati na dojam o nekoj osobi.
Naravno, ta činjenica ne pobija tvrdnju da je riječ o iskrenome djelu jer Clooney doista vjeruje da je McCarthy bio potpuni zlikovac, ali u konačnici umanjuje uvjerljivost i kompleksnost filma, pretvarajući ga u zanimljivu i poučnu, no i polovično relevantnu verziju sukoba Murrow McCarthy. (J. J.)