Plesač sporog stepa najnovija je "verzija" Mladena Maxa Juričića, vođe Ljetnog kina i veterana domaće rock scene, koji uvijek pronađe neki zanimljiv "kanal" da svoju glazbu učini aktualnijom.
Iako pun povijesnih zasluga, Max je jedan od onih koji svježinu pretpostavlja nostalgiji i redovito mijenja kombinaciju svog izraza. Plesač sporog stepa jedna je od tih dobitnih kombinacija, a ima i nostalgije, ali ponajviše u kantautorskom izrazu koji osim veselja "morskih" pjesama kao što su "Dani velikih valova", "Suze svetog Lovre" ili "Koje boje je sreća", nudi fine, životne teme o ljubavi, prijateljstvu i druženju, primjerice "Djevojka u crvenim cipelama" ili uvodne "Priča veća od života". Upravo je druženje osnova Juričićeve koncepcije, što je najvidljivije na koncertima, zapravo feštama koje priređuju od obalnih lokacija kad su na "otočkoj rezidenciji", do zagrebačkog Saxa u kojem 15. studenog promoviraju "Sunčanu stranu Mjeseca 2".
Najbolja vijest jest da je album objavljen kao dvostruki vinil na kojem se nalazi u paketu sa "Sunčanom stranom Mjeseca 1", objavljenom prošle godine. Uz novih deset pjesama i isto toliko starih, dobivamo potpuni presjek Plesača sporog stepa, kojemu su se u studiju pridružili mnogi dijelovi "Maxova kruga": Goran Barišin (bas, marimba), Ante Prgin Surka (bubanj, beatbox), Vlade Matulić (klarinet) i Stanislav Kovačić (čelo i gudači) te puno pratećih vokala i bubnjara/udaraljkaša, što albumu daje sviračku širinu.
Ova kombinacija crpi utjecaje od domaće obale do Kariba, a najizravnije se čuje u pjesmama "Igraj" i "Nedjelja". Ako je prvi dio albuma kantautorski, drugi je brži i svirački zasićeniji s elementima ksilofona, klavira i udaraljki. Stihovi "sedam nota, sto života" fino objašnjavaju pjesmu "Hej druže kako si", koja se bavi pitanjem iz ključnog stiha "kamo odlaze najbolji od nas?". Pored odlaska prijatelja, cijeli album zapravo se bavi veseljem i tugom kao glavnim gorivom, poput jedne od najboljih pjesama "Spremi sliku u sjećanje". Izvrsna "Prva, druga, treća" završava album i zvuči kao da je sišla sa zadnjeg albuma Davida Byrnea, što zapravo i jest kontekst u kojem treba promatrati Plesača sporog stepa.