Studenti završne godine Akademije dramskih umjetnosti spremali su se za diplomski rad. Izbor tema bio je slobodan. U kategoriji kratkometražnog igranog filma prijavio se student M. V., koji je odlučio ekranizirati temu koja ga je zaokupljala od njegovih gimnazijskih dana.
U udžbeniku iz povijesti XX. stoljeća uz tekst o veličanju narodnog otpora fašističkom okupatoru nalazila se pri dnu stranice jedna ilustracija. Bilo je to djelo umjetnika Đorđa Andrejevića Kuna, autora poznatog po prizorima iz partizanskog života i ratovanja. Ono što je na toj ilustraciji posebno zaintrigiralo M. V. bila je žena osuđena na smrt strijeljanjem. Prikazana je kako hrabro i prkosno isturenog prsišta stoji u sredini skupine muških osuđenika naspram uperenih puščanih cijevi njemačkog streljačkog voda. Ispod ilustracije je pisalo: "Pucajte, ovo su komunističke grudi."
Eros i smrt već su u ranoj mladosti zaokupljali pažnju i poticali maštarije M. V. s ambicijom da jednog dana nešto od tih fenomena iskoristi u filmu. Ilustracija je u mračnom kontekstu dramatične teme imala nešto što je ambicioznom budućem redatelju u njenoj realističnosti pobuđivalo bizarnu privlačnost. Razmišljao je priređujući scenarij za film, što bi sve frojdovski psihoanalitičari bili kadri vidjeti u ovoj sceni – falusne simbole agresivno uperenih puščanih cijevi i senzualnu toplinu ženskih grudi.
Za kratko je vrijeme precizno razradio scenarij. Dodijelio je uloge, odabrao snimatelja i statiste. Za heroinu filmskog prvijenca svoje ratne priče angažirao je već afirmiranu dvadesetpetogodišnju glumicu atraktivna izgleda prema kojoj je gajio pritajene simpatije. Nadao se da će se tijekom suradnje zbližiti te da će se tijekom rada na filmu spontano ostvariti njihova intimna veza. Premda je znao da je glumica bila zaručena za bogatog poduzetnika, ta je činjenica njegovu skrivenu želju činila još izazovnijom. Već na početku zajedničkog rada bio je ohrabren u svojoj težnji jer je glumica prema njemu izražavala, kako su i drugi primijetili, nešto više od savjesnog profesionalizma. Ali kada je M. V. zatražio da za scenu snimanja obnaži svoje grudi, rezolutno je odbila redateljev zahtjev. Uzaludno ju je pokušavao pridobiti govoreći kako danas u XXI. stoljeću nago tijelo ne predstavlja više tabu temu, kako su se mnoge slavne glumice svlačile pred kamerama, kako su čak i puritanci postali imuni na žensku golotinju te kako je moćni medij slike često koristi u promidžbene svrhe potrošačke kulture suvremenog svijeta. Zadnji argument u pokušaju nagovora bio je pozivanje na slavnu sliku Eugenea Delacroixa, na obnažene grudi hrabre Marianne naslikane u pobjedonosnom pokretu na pariškoj barikadi u doba Srpanjske revolucije 1830. godine. Glumica je ucijenila M. V. rekavši da će radije otkazati suradnju nego prihvatiti njegov zahtjev.
Mladi se redatelj našao u nezavidnoj situaciji. Mučilo ga je kako razriješiti problem. Glumica će kao nositeljica glavne uloge bez sumnje njegov film učiniti atraktivnijim s obzirom na njezin renome i popularnost, ali će, bio je uvjeren, umjetnička vrijednost filma biti oslabljena, nedostajat će mu ono dodatno mučno uzbuđenje kod gledatelja ako ženska žrtva neće biti strijeljana otkrivenih grudi. Smatrao je taj detalj bitnim jer bi potencirao brutalnost čina strijeljanja i na afektivnom planu još više naznačio prkosnu hrabrost neustrašive anonimne žene.
Glumičin stav bio je rezolutan. Nisu je mogli pokolebati ni uvjeravanja iskusnih kolega i ostalih suradnika u filmu koji su podržavali argumente što ih je iznosio M. V. Jednog je jutra na probi čak odbila suradnju nazvavši M. V. perverznim autorom. Svladavao se, potiskujući uvredu duboko u sebi. Simpatija i naklonost koje je na početku suradnje osjećao prema glumici pretvorile su se u suprotni osjećaj. Zanos se pretvorio u razočaranje. Gotovo ju je zamrzio. Nije imao vremena angažirati drugu glumicu s obzirom na zadani rok za prijavu diplomskog rada. Da bi spasio film, bio je primoran prihvatiti predloženo. Glumica je odlučila obući crveni džemper pripijen uz tijelo tako da će se njene grudi moći sasvim dovoljno isticati. Naglasila je kako je to najveći ustupak redatelju. M. V. je u jednom trenutku čak pomišljao da sve napusti po cijenu gubljenja studijske godine. Padao je u apatična stanja.
U nesređenim osjećajima koje je intenzivno proživljavao jedne je noći sanjao kako je glumica prihvatila izvorni scenarij. Bio je sretan. U savršeno jasnim slikama sna žurno je išao prema njoj raširenih ruku. Stajala je naga u snijegu. Uz smiješak mu je pružila tijelo neke mrtve očerupane ptice čije je šareno perje bilo upleteno u njenu gustu valovitu crnu kosu trepereći na hladnom strujanju zraka. M. V. joj je prišao i nježnim pokretima ruku snijegom umivao njezino lice. Probudio se znojan u groznici. Od izazvanog straha pomislio je kako mu san donosi loše pretkazanje te da neće moći realizirati film ni s promjenom koju je nametnula glumica. Zato je želio što prije obaviti snimanje da bi s punom koncentracijom u miru mogao raditi na montaži snimljenog materijala. Okupio je sve aktere filma i otpočeo s radom.
Scenu smaknuća snimao je u podne, kad su kontrasti svjetla i sjene najjače izraženi. Osuđena skupina muškaraca sa ženom u sredini s povezima preko očiju stajala je mirno uz visok zid jedne ograde. Streljački stroj s uperenim puškama nalazio se u hladu na suprotnoj strani ulice. Na zapovijed nadređenog časnika pucanj je odjeknuo istovremeno kada su zvona s obližnjega crkvenog tornja oglašavala podne. Tijela žrtava srušila su se na kameni pločnik. Nastala je kratkotrajna tišina kao da se radilo o stvarnom događaju. Strijeljanje je bilo tako dobro odglumljeno da su, kad su statisti ustali, brojni gledatelji koji su došli iz radoznalosti gledati snimanje spontano zapljeskali. M. V. je bio zadovoljan jer je iz prvog pokušaja sve bilo urađeno kako je zamislio. Strijeljani i egzekutori zadovoljno su se smijali jedni drugima. Glumica je ostala nepomično ležati potrbuške s licem prekrivenim pramenovima guste kose. Dovikivali su joj da ustane. Neki su komentirali da joj se svidjelo kako se uživjela u mrtvu osobu kao žrtva pravog neprijatelja. M. V. joj je prišao rekavši da ustane i pritom blago podigao njezino rame. Tanak mlaz krvi vijugao je kao crvena zmija bljeskajući se na bijelom izglačanom kamenu pločnika.