Uskoro počinje Adventa uz koji se fantastično uklapa nova 'ružičasta' izložba slikara Zorana Šimunovića otvorena do 11. siječnja 2026. u Klovićevim dvorima.
U pitanju je njegov nov ciklus "Daj mi pusu" prepoznatljivog izričaja na pola puta između figuracije i apstrakcije, zbog čega njegove slike poprimaju snažan narativni karakter i pričaju priče s malom dozom humora i puno poezije.
Slobodno možemo reći da je već dobro poznat domaćoj kulturnoj sceni. Osječanin, voditelj Galerije „Slavko Kopač“ u Vinkovcima, ovisnik o tetovažama i fetivi Slavonac. Vječni pozitivac koji, sam kaže, ne gleda svijet kroz ružičaste naočale, nego kroz ružičaste oči. To se vidi i na njegovim slikama i optimizmu kojim zrače pa neka to bude razlog više za posjet njegovoj aktualnoj izložbi. Zanimalo nas je 'koga on to traži pusu?'
- Ciklus "Daj mi pusu“ ne opisuje izričito stvarni odnos, ali šalje poruku duboke, istinske ljubavi. Biranim simbolima prenosi se emotivna dimenzija koja govori o tihoj povezanosti i intimnosti koje se doživljavaju upravo kroz različite simbole i motive, istovremeno ostavljajući prostora za osobno tumačenje. Ciklus „Daj mi pusu“ tako postaje metaforičko predstavljanje osjećaja koji se ne mora nužno izgovoriti, ali je prisutan i živ u svakom potezu kista - govori nam Zoran Šimunović.
Kako je to lijepo rekla Petra Vugrinec iz Klovićevih dvora: "Na njegovim slikama i kurtizane djeluju poput nedužnih bića nesvjesnih Evina grijeha. One jednostavno lebde meke u svojoj organskoj punini, odjekujući nekim poznatim tijelima Boureka, Lipovca pa čak i Vukotićevog Surogata. Promatrajući Šimunovićeve aranžmane, jesu li to mrtve prirode? – ja mislim na Matissea, Dufyja na njihovu vedrinu, optimizam i nepodnošljivu lakoću postojanja Milana Kundere. Proljeće njegovih slika, nježni lahor Šimunovićeve palete poput svakog protuletja (Ver sacrum) znači rađanje, ali rađanje je postajanje iz muke tame, u sebi uvijek uključuje borbu, revoluciju i napredak."
U ovom njegovom najnovijem ciklusu, koji zapravo tek započinje, javljaju se srca koja nagovještaju nov, svjež dašak ljubavi koji prati dosad u svim ciklusima prisutan princip vedrine i optimizma.
- Uz jedinstven spoj apstraktnog i figuralnog, još jedna karakteristika njegova slikarstva je snažan kolorit, koji nastavlja i u ovom ciklusu. Naziva se nepopravljivim optimistom koji sebi i drugima želi pružiti samo pozitivne i lijepe emocije, a jedan od načina na koji to uspijeva jest upravo boja. Ružičasta boja mu je najdraža i dominira na njegovim slikama. Karakteristike njegova rada su i kreativna sloboda, neopterećenost narudžbama i trendovima te stalno istraživanje. Za svoje radove nikad ne radi skice, već ih promišlja u glavi, u svojim „mentalnim skicama“. Iako je svaki potez kista unaprijed promišljen, jednom kada krene slikati, nikad ne zna „kuda će ga ruka odvesti“ u trenutku slikanja. Možda su mu i zato jedan od omiljenih motiva ptice, koje slobodno lete i s visina najbolje vide cijeli svijet. Ptice su motiv i na njegovoj tetovaži, koja se sastoji od fragmenata različitih interpretacija njemu bitnih životnih trenutaka. Naime, i samog sebe je pretvorio u umjetničko djelo, produžetak svojih radova na platnu. Platna se prodaju i odlaze, a ono što tetovira, ostaje na njemu i dio je njega zauvijek. To je i svojevrsno brendiranje. Zoran je svjestan toga da u današnje vrijeme, ako umjetnik želi uspjeti, mora od sebe napraviti brend, a to se ne odnosi samo na djela, nego i na samu umjetnikovu pojavu - kazala je kustosica izložbe Valentina Bach.
Šimunović je do sada priredio 28 samostalnih izložbi. Iza njegovih vedrih i razigranih slika, stoji nevjerojatna pedantnost i organizacija, svaki je motiv pažljivo promišljen i postavljen na svoje mjesto. Naslika po desetak slika godišnje jer želi izbjeći hiperprodukciju i zadržati kvalitetu svojih radova. I dok mi uživamo u njegovoj aktualnoj zagrebačkoj izložbi, on već 28. studenoga, nastavlja s novom međunarodnom izložbom "Kako živimo?" u Pečuhu, na kojoj se istražuju odnosi između sjećanja, materijalizma i apstrakcije kroz raznolike kreativne prakse.
- Izložena umjetnička djela pozivaju gledatelja na razmišljanje o tome kako fragmenti – bilo materijalni, konceptualni ili senzorni – oblikuju način na koji razumijemo svijet. Uglavnom, kroz sve buduće projekte ostajem vjeran svom umjetničkom rukopisu i raduje me što ću se suočiti s novim izazovima koji će dodatno obogatiti moju umjetničku praksu. Obveze postaju sve intenzivnije, a projekti složeniji, no upravo je takav razvoj događaja ono što duboko želim i cijenim. Ta složenost i izazovi predstavljaju poticaj za napredak i rast, usmjeravajući me hrabro prema novim vrhuncima u umjetnosti i kreativnosti, uvijek idući samo naprijed i prema svjetlijim horizontima - zaključio je umjetnik.