Obavezno dođite u Klovićeve dvore

Saznali smo koga to Zoran Šimunović traži da mu da pusu!

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
Zagreb: Zoran Šimunović, autor izložbe Daj mi pusu
Foto
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
Zagreb: Zoran Šimunović, autor izložbe Daj mi pusu
Foto
27.11.2025.
u 14:36
U tijeku je naime, nova samostalna izložba osječkog slikara koju je naslovio "Daj mi pusu". Traje do siječnja, svojom vedrinom i koloritom sjajno se uklapa u Advent, a izložio je nov ciklus u kojem biranim simbolima šalje poruku duboke, istinske ljubavi
Pogledaj originalni članak

Uskoro počinje Adventa uz koji se fantastično uklapa nova 'ružičasta' izložba slikara Zorana Šimunovića otvorena do 11. siječnja 2026. u Klovićevim dvorima

U pitanju je njegov nov ciklus "Daj mi pusu" prepoznatljivog izričaja na pola puta između figuracije i apstrakcije, zbog čega njegove slike poprimaju snažan narativni karakter i pričaju priče s malom dozom humora i puno poezije. 

Blago koje je otuđio, Hrvatska i danas vraća kući

Ludi sotonist koji je ukrao 1398 knjiga planirao je zapaliti svu hrvatsku pisanu povijest

Ovih dana u NSK u Zagrebu vraćena je još jedna vrijedna knjiga iz 17. st. koja je otuđena iz njihovog fonda 80-ih u pljački stoljeća čiji je mozak bio Aleksandar Milles. Bio je dečko iz ugledne obitelji, a svoj pljačkaški pohod započeo je sa samo 18 godina iskoristivši katastrofalne sigurnosne mjere u tadašnjoj zgradi NSK. Što je Millesa natjeralo na krađu nacionalnog kulturnog blaga, nepoznanica je, no psihijatri su tijekom razgovora s njim došli do zaključka da ima poremećaj ličnosti, a pričao im je i kako je već s 12 godina zaradio prve ukore zbog piromanije, kako je bio ljubitelj crnih misa, štovatelj vraga...

Slobodno možemo reći da je već dobro poznat domaćoj kulturnoj sceni. Osječanin, voditelj Galerije „Slavko Kopač“ u Vinkovcima, ovisnik o tetovažama i fetivi Slavonac. Vječni pozitivac koji, sam kaže, ne gleda svijet kroz ružičaste naočale, nego kroz ružičaste oči. To se vidi i na njegovim slikama i optimizmu kojim zrače pa neka to bude razlog više za posjet njegovoj aktualnoj izložbi. Zanimalo nas je 'koga on to traži pusu?'

- Ciklus "Daj mi pusu“ ne opisuje izričito stvarni odnos, ali šalje poruku duboke, istinske ljubavi. Biranim simbolima prenosi se emotivna dimenzija koja govori o tihoj povezanosti i intimnosti koje se doživljavaju upravo kroz različite simbole i motive, istovremeno ostavljajući prostora za osobno tumačenje. Ciklus „Daj mi pusu“ tako postaje metaforičko predstavljanje osjećaja koji se ne mora nužno izgovoriti, ali je prisutan i živ u svakom potezu kista - govori nam Zoran Šimunović. 

Kako je to lijepo rekla Petra Vugrinec iz Klovićevih dvora: "Na njegovim slikama i kurtizane djeluju poput nedužnih bića nesvjesnih Evina grijeha. One jednostavno lebde meke u svojoj organskoj punini, odjekujući nekim poznatim tijelima Boureka, Lipovca pa čak i Vukotićevog Surogata. Promatrajući Šimunovićeve aranžmane, jesu li to mrtve prirode? – ja mislim na Matissea, Dufyja na njihovu vedrinu, optimizam i nepodnošljivu lakoću postojanja Milana Kundere. Proljeće njegovih slika, nježni lahor Šimunovićeve palete poput svakog protuletja (Ver sacrum) znači rađanje, ali rađanje je postajanje iz muke tame, u sebi uvijek uključuje borbu, revoluciju i napredak."

 U ovom njegovom najnovijem ciklusu, koji zapravo tek započinje, javljaju se srca koja nagovještaju nov, svjež dašak ljubavi koji prati dosad u svim ciklusima prisutan princip vedrine i optimizma.

- Uz jedinstven spoj apstraktnog i figuralnog, još jedna karakteristika njegova slikarstva je snažan kolorit, koji nastavlja i u ovom ciklusu. Naziva se nepopravljivim optimistom koji sebi i drugima želi pružiti samo pozitivne i lijepe emocije, a jedan od načina na koji to uspijeva jest upravo boja. Ružičasta boja mu je najdraža i dominira na njegovim slikama. Karakteristike njegova rada su i kreativna sloboda, neopterećenost narudžbama i trendovima te stalno istraživanje. Za svoje radove nikad ne radi skice, već ih promišlja u glavi, u svojim „mentalnim skicama“. Iako je svaki potez kista unaprijed promišljen, jednom kada krene slikati, nikad ne zna „kuda će ga ruka odvesti“ u trenutku slikanja. Možda su mu i zato jedan od omiljenih motiva ptice, koje slobodno lete i s visina najbolje vide cijeli svijet. Ptice su motiv i na njegovoj tetovaži, koja se sastoji od fragmenata različitih interpretacija njemu bitnih životnih trenutaka. Naime, i samog sebe je pretvorio u umjetničko djelo, produžetak svojih radova na platnu. Platna se prodaju i odlaze, a ono što tetovira, ostaje na njemu i dio je njega zauvijek. To je i svojevrsno brendiranje. Zoran je svjestan toga da u današnje vrijeme, ako umjetnik želi uspjeti, mora od sebe napraviti brend, a to se ne odnosi samo na djela, nego i na samu umjetnikovu pojavu - kazala je kustosica izložbe Valentina Bach.

veliki slikar krsto hegedušić

Bio je u zatvoru u Kraljevini i logoru NDH, a od smrti spasio ga je Stepinac

Pola stoljeća bez slikara koji je oblikovao hrvatsku naivu: Dok je Krleža, za kojeg je slikar jednom rekao da mu je bio kao otac, jednom prilikom naveo da “od početka Krsto Hegedušić slika jedan te isti motiv: svoje Hlebine, sebe i sve nas na ovoj našoj hlebinskoj zemlji”, u Podravini i nisu baš svi dobrohotno gledali na njegove crteže. U listu Koprivnički Hrvat 1930. objavljena je kritika: “Što je učinjeno od ovog zdravog podravskog seljaka, koji je stasit i lijep? Što se sve ne naziva umjetnošću, ako se samo malo pogleda običnim, ne duševnim očima, te futurističke sprdačine?” Krstina supruga Branka cijelu je tu situaciju opisala: “Jest, Podravci žele samo lijepe slike. Svoje slike, kako se oni vide, kao lijepi Tomerlin. Krsto je prezirao to idilično slikarstvo. Nikad nije želio biti nedjeljni slikar vanjskih fasada”.

Šimunović je do sada priredio 28 samostalnih izložbi. Iza njegovih vedrih i razigranih slika, stoji nevjerojatna pedantnost i organizacija, svaki je motiv pažljivo promišljen i postavljen na svoje mjesto. Naslika po desetak slika godišnje jer želi izbjeći hiperprodukciju i zadržati kvalitetu svojih radova. I dok mi uživamo u njegovoj aktualnoj zagrebačkoj izložbi, on već 28. studenoga, nastavlja s novom međunarodnom izložbom "Kako živimo?" u Pečuhu, na kojoj se istražuju odnosi između sjećanja, materijalizma i apstrakcije kroz raznolike kreativne prakse.

- Izložena umjetnička djela pozivaju gledatelja na razmišljanje o tome kako fragmenti – bilo materijalni, konceptualni ili senzorni – oblikuju način na koji razumijemo svijet. Uglavnom, kroz sve buduće projekte ostajem vjeran svom umjetničkom rukopisu i raduje me što ću se suočiti s novim izazovima koji će dodatno obogatiti moju umjetničku praksu. Obveze postaju sve intenzivnije, a projekti složeniji, no upravo je takav razvoj događaja ono što duboko želim i cijenim. Ta složenost i izazovi predstavljaju poticaj za napredak i rast, usmjeravajući me hrabro prema novim vrhuncima u umjetnosti i kreativnosti, uvijek idući samo naprijed i prema svjetlijim horizontima - zaključio je umjetnik.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.